Nagrađeni na ovogodišnjem Mandraću / Foto Nikola BLAGOJEVIĆ
Štafelaji, slikarska oprema, maštoviti slikarski radovi u različitim tehnikama, velika platna u pokretu i mirovanju, ali i puni ugostiteljski objekti - sve je to unosilo posebnu energiju i živost u pitoreskno mjesto na ispraćaju ljeta
povezane vijesti
VOLOSKO – Mandrać je dobar osjećaj. Umjetnošću se bavim osam godina, a prošle godine me prijateljica nagovorila da svoje radove i javno izložim. Poslušala sam je i nije mi žao, jer se ovdje svi družimo i jako nam je lijepo. Sviđa mi se kada od publike dobijem potvrdu da vrijedi ono što radim. Najviše izrađujem mandale i vološćanske mačke u kombinaciji s cvijećem, ali i more i jedrilice, toliko to volim da slikam sve dok me ruka ne zaboli. U konačnici, nije važno osvojiti nagradu, jer je već i sam dolazak na Mandrać u ovaj jedinstveni ambijent sasvim dovoljna nagrada, rekla je Opatijka Dara Bulajić, predstavnica lokalnih, opatijskih zaljubljenika u likovni izričaj. Premda su se slike manjeg formata jučer na 39. Mandraću u Voloskom borile s vjetrom, može se reći da su vremenski uvjeti za održavanje međunarodnog slikarskog natječaja bili vrlo dobri.

Dara Bulajić i »mačak z Voloskega« / Foto Nikola BLAGOJEVIĆ
Oni koji ocjenjuju
»Mandrać – Mandracchio 2026«, 39 godina nakon što ga je utemeljio vološćanski akademski slikar Claudio Frank, okuplja neke nove kreativce i ljude koji »znaju s kistom«, a o kvaliteti izloženih radova svake godine brine stručni žiri kojemu predsjedava upravo Frank. Uz njega su u ovom povjerenstvu još i povjesničarka umjetnosti i muzejska savjetnica Daina Glavočić iz Rijeke i povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Milena Zlatar iz Slovenije, te im je bio glavni zadatak izabrati ponajbolje u kategorijama Mandrać – Mandracchio 2026, te Ex Tempore. Nagrade su se kao i svake godine podijelile tijekom završnice programa, a potom su uslijedili koncert Antonele Doko i prve pripreme za idući, jubilarni, 40. vološćanski Mandrać. |
Kritički pinelić
Prema riječima Marina Sušnja, ravnatelja Festivala Opatija koji drži glavne organizacijske pineliće dvodnevnog programa, odaziv umjetnika je solidan i nakon subotnjeg rekordnog Malog Mandraća, u nedjeljni program za odrasle se već u prvih pola sata prijavilo više od 150 kreativaca iz Hrvatske i inozemstva.
– Već sad razmišljamo što bi sve mogli učiniti za Mandrać iduće godine, kad će to biti jubilarni, 40. po redu. Možda ćemo, ukoliko se sve dobro poklopi, zamoliti Claudija Franka da se prijavi na Ex Tempore i na licu mjesta naslika 40 slika. To je zasad ideja, a što se tiče ovogodišnjeg izdanja, vrijeme nam ide na ruku, osim što se nadam da vjetar neće otpuhati radove u more… Volosko je u dva dana postalo najljepše slikarsko platno. I sam sam kao dječak ovdje izlagao i na Malom Mandraću osvojio nagradu, otkrio je Marin Sušanj.

Organizacijski pinelići – Stefani Damjanić, Marin Sušanj i Petra Borovac iz Festivala Opatija / Foto Nikola BLAGOJEVIĆ
Dugogodišnji zaljubljenik u Mandrać je i domaći umjetnik Vedran Ružić koji je na lukobranu izložio svoj najsvježiji rad, akril na platnu velikog formata i zastrašujućeg imena Metropolis, s obzirom da oslikava opatijsku stvarnost i narušavanje nekad skladne Opatije ogromnim betonskim zgradama, gigantima bez duše.
– Ovu sam sliku dovršio prije mjesec dana, a najveći kritičari i pomoćnici koji su isto malo slikali, moja su djeca. Metropolis je stigao u Opatiju betonizacijom, izgradnjom apartmana, prežalosnim događajima koji su izmaknuli kontroli. Kada se iz Bregi pješice spuštam do Opatije, svaki put vidim neke nove zgrade koje stalno niču i moje osjećaje sam želio izraziti ovim najnovijim radom. Slika je 200 puta 150 centimetara, veliko platno, pomalo uznemiravajuće za one koji me razumiju, objasnio je Vedran Ružić kojega neprimjerena preizgrađenost na sve strane »bode u oči« i to je izrazio svojim vještim pinelićem. Prisjetio se još i da je u djetinjstvu izlagao na Malom Mandraću u Voloskom, što mu je bilo neprocjenjivo iskustvo.

Vedran Ružić i »Metropolis« / Foto Nikola BLAGOJEVIĆ
Mandrać 2026. osvojio Vedran Ružić
Prema ocjeni stručnog ocjenjivačkog suda, prvo mjesto na ovogodišnjem Mandraću osvojio je Vedran Ružić, drugo Jerneja Menzinger, a treće Gabriella Grabušić. U kategoriji Ex Tempore slavila je Iva Starac, drugo mjesto pripalo je Kristini Kinkela Valčić, a treće je osvojio Edi Gustin. Prvi je put dodijeljena i nagrada galerista, a osvojila ju je Petra Bečić kojoj će biti omogućena samostalna izložba u vološćanskoj Galeriji Artsada. Nagradni fond na ovogodišnjem Mandraću bio je vrlo bogat i iznosio je ukupno 7.800 eura. |
Povratak Mandraću
Štafelaji, slikarska oprema, maštoviti slikarski radovi u različitim tehnikama, velika platna u pokretu i mirovanju, ali i puni ugostiteljski objekti – sve to je jučer unosilo posebnu energiju i živost u pitoreskno mjesto na ispraćaju ljeta. Potvrdila se još jednom i uska veza između turizma i zanimljive slikarske manifestacije. Iz Italije je u Volosko doputovala likovna umjetnica, scenografkinja i pjesnikinja Alessandra Guttagliere. Otkrila je da je prošle godine sasvim slučajno posjetila Mandrać, te se odlučila vratiti, ali i ove godine izložiti jedan od svojih radova.

Alessandra Guttagliere i njezin rad na svili / Foto Nikola BLAGOJEVIĆ
– Bila sam prošle godine na putovanju, u turističkom obilasku ovih krajeva i slučajno se našla u Voloskom baš u vrijeme održavanja Mandraća. Obećala sam samoj sebi da ću se iduće godine vratiti i to sam i učinila, no sada sam donijela i jedan svoj rad na svili. Zaljubila sam se i u Volosko i u Mandrać, a danas predstavljam svoje djelo koje kombinira više tehnika – leptirići su zapravo nastali korištenjem prešanog stvarnog cvijeća, a sve je što vidite u ovoj kompoziciji nastalo od prirodnih sastojaka i pod različitim kutevima i uz različito svjetlo, postiže se različit odsjaj. Ovo je rad koji se stalno mijenja – u različito doba dana izgleda drugačije, a mijenja ga čak i prolazak ljudi po starom gradu, dašak vjetra, svaki korak – neki novi pogled na sliku, predstavila je svoj rad talijanska umjetnica Alessandra Guttagliere.

Osnivač Mandraća i vološćanska legenda Claudio Frank / Foto Nikola BLAGOJEVIĆ

Kad škalini postanu atelje / Foto Nikola BLAGOJEVIĆ