OPATIJA – Otišao je Marko Maslić. Čovjek koji će ostati upamćen po svom sindikalnom djelovanju, tri desetljeća dugom sindikalnom stažu tijekom kojeg se zalagao za prava radnika i štitio taj najvažniji društveni sloj ljudi koji se u doba kapitalizma sve češće susreće s teškim, surovim životom. To je činio djelujući kroz Samostalni sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske u kojem je obnašao dužnost potpredsjednika do 2004. godine, a kasnije i predsjednika. Na funkciji čelnog čovjeka Sindikata ostao je do posljednjeg ponedjeljka, 1. lipnja, kada je preminuo nakon kratke i teške bolesti.

Marko Maslić rođen je u Zagvozdu 8. ožujka 1956. godine. Srednju građevinsku školu završio je u Splitu te se potom zaposlio u tvrtki Konstruktor koja je bila angažirana i na radovima u tunelu Učka. Zbog radova u tunelu, Maslić stiže na područje Liburnije, u Volosko, gdje se potom zadržao i zasnovao obitelj. Godine 1981. zapošljava se u Komunalcu u kojem je radio do početka 2019. godine kada odlazi u mirovinu. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća postaje sindikalni povjerenik, a od tada kreće i njegovo više od 30 godina dugo sindikalno djelovanje. Njegovi kolege sindikalisti pamtit će ga po predanom radu, po zalaganju za ostvarivanje prava radnika, po direktnim i oštrim izjavama izrečenim bez straha. Kažu da se na sve načine borio da prava radnika budu sprovedena i u djelo, a ne samo ostanu zapisana na papiru.

Volio je i sport, posebno rukomet u kojem je ostvario i zavidnu sudačku karijeru. Bio je rukometni sudac, delegat, a okusio je i suđenje u međunarodnim vodama odsudivši 20-ak utakmica na turniru u Njemačkoj. Ipak, više od svega, ponosan je bio na svoje djelovanje i rad u Ženskom rukometnom klubu Opatija krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, u doba kad je seniorski sastav tog opatijskog kolektiva ušao u prvu rukometnu ligu.

Oni koji su ga dobro poznavali kažu da mu je draže od sudačke karijere i karijere delegata bio uspjeh koji je postigao sa ženskim opatijskim klubom, a takav njegov angažman osjetile su i opatijske rukometašice koje su ga od milja zvale Čičko i dobro znale da im je uvijek »pri ruci«. Iako se činilo da je Maslić do nedavno imao još jako puno snage da odsudi neke važne životne utakmice, da u zasluženoj mirovini uživa i u svojim unucima, glavni je sudac u 65. godini njegova života dosudio kraj tog susreta – do novog viđenja.