LOVRAN – U Galeriji Laurus u Lovranu na izložbi pod nazivom “Nostalgie” svoje radove izlaže umjetnik Gani Llalloshi. Njegov je rad vezan uz kulturno nasljeđe Kosova, a istovremeno je dio suvremene umjetničke scene Slovenije gdje djeluje i živi već tridesetak godina na relaciji Ljubljana – Piran.

Rad umjetnika na otvorenju je predstavila povjesničarka umjetnosti i članica umjetničkog savjeta galerije dr. Nadežda Elezović, osvrnuvši se na njegov dugogodišnji rad kojim propituje teme identiteta, promišlja sadržaje aktualne društvene problematike i autobiografske naracije.

Na otvorenju su govorili i Nj.E. Dr. Martin Berishaj, veleposlanik Republike Kosova u Hrvatskoj te Bojan Simonič, načelnik Općine Lovran, a nazočni su bili i predstavnici albanske nacionalne manjine s područja PGŽ-a.

Gani Llalloshi rođen je 1965. godine u Prištini (Kosovo). Nakon završetka Akademije likovnih umjetnosti u Prištini, gdje je 1989. diplomirao na Odsjeku za slikarstvo (prof. Nysret Salihamenxhiqi), 1991. završio je i slikarsku specijalizaciju na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani kod profesora Andreja Jemca, a 1993. i grafičku specijalizaciju kod profesora Lojzeta Logara.

Kao stipendist DAAD-a studirao je 1997./98. na HDK-u u Berlinu kod profesora Marwan Kassab-Bacchi. Od 1990. član je Društva slovenskih likovnih umjetnika (DSLU), te živi i radi u Piranu. Izložbu ns kojoj predstavlja svoje radove može se pogledati do 13. lipnja.

– Doživljaj svijeta Ganija Llalloshija hiperboličan je, strastven i prožet velikom mjerom emotivne autoreferencijalnosti koja usmjerava misaone tokove svakog novozapočetog projekta.

Razigranom infantilnošću i prepoznatljivim figuralnim jezikom prisvaja ili – bolje rečeno – prerađuje stilove i slike iz povijesti umjetnosti i popularne kulture, kojima hrani sferu osobnog.

Koristi ih kao neku vrstu ready-madea, pri čemu oni ne gube svoj izvorni potencijal. Naprotiv, njihova izražajna snaga ostaje i u transfiguraciji novostvorenog konteksta generira umjetnost paradoksa. Iako mu suvremeni vizualni jezici nisu strani, njegova najčešće korištena medijska forma ostaje slika.

Njome uspijeva prenositi sadržaje aktualne društvene problematike i autobiografske naracije, koje osobito dolaze do izražaja u posljednjem razdoblju. Prisjetimo se izrezaka idiličnih krajolika uhvaćenih u simbolične bordure tradicionalnih albanskih tepiha (Nostalgie, 2012) ili crtačkih gigantografija s portretima njegove šire obitelji (The Tree of Life, 2015).

Oba opusa predstavljaju hommage svijetu, rodnoj zemlji koju je umjetnik fizički napustio, ali iz koje se nikada nije potpuno iselio. Fantastični noćni krajolici velikog formata iz serije Walk with me (2019), posvećeni kćeri Rini, pak predstavljaju nježnu ispovijest o prolaznim, ali iznimno dragocjenim intimnim trenucima obiteljske svakodnevice.

Zato u posljednjem ciklusu istoga naslova (2025.–2026.) nastavlja s hipnotičkom euforijom rascvjetanih cvjetova koji ispunjavaju akrilna platna do i preko granica samih rubova.

Doživljavamo je kao svojevrsnu novodobnu estetsku tipologiju horror vacui – straha od praznog prostora. Izraz se odnosi na Aristotelovu filozofiju prirode koja izbjegava prazninu i zato je neprestano ispunjava.

Slikara fascinira vizualna ljepota cvijeća, ali i njegovi likovni elementi, uloga linije i boje kojima opisuje sugestivnu snagu stvorene slike. Dok dinamično valovitom gestom hvata krhku strukturu latica i zelenih listova oštrih ili zaobljenih rubova, sklonih uvijanju i nabiranju, otvoreno odaje počast slikama i slikarskom stilu Van Gogha, omiljenog francuskog postimpresionista.

Cvjetovi u fazi pupanja i raskošnog cvata ne pokazuju znakove sušenja i venuća u smislu žanrovskog motiva vanitas, koji upozorava na prolaznost života.

Eksplozija brojnih vrsta cvijeća (kamelije, ruže, perunike, tratinčice, ljiljani, božuri, krizanteme, frezije, suncokreti, makovi, dalije…) stvara jedinstvenu atmosferu napetih krajnosti koja slavi punoću jedinstvenog trenutka “ovdje i sada”.

To je simbolička transpozicija slikarovih raspoloženja i egzistencijalnih stanja – napisala je o njegovom stvaralaštvu Majda Božeglav Japelj.