Foto Sergej Drechsler
Na Velom su se Brgudu cijepala drva, razvlačila vuna, mastio kapuz, šila i ručno prala roba i čistio fažol
povezane vijesti
Vesela, živa i emotivna bila je nedjelja na Brgudu kojeg je jedno sunčano poslijepodne vratilo u nekadašnja i jednostavnija vremena. Loše vrijeme ovog puta nije pokvarilo feštu koja je u Veli Brgud privukla stotine posjetitelja i prisjetila ih kako su njihovi nonići i pranonići sjekli drva, kovali željezo i izrađivali alat, a kako su nonama i pranonama izgledali škabelini i mirisali šparheti.
Stari i mladi Brgujci još su jednom iz svojih konoba i potkrovlja izvadili staru odjeću i alate kako bi na najatraktivniji način, prikazom starih zanata, vještina i baštine, pokazali kakav je bio život njihovih predaka, kao i činjenicu da ih zajedništvo, ljubav i poštovanje prema očuvanom naslijeđu i dalje vežu.
– Pred 12 let smo prvi put storili ovu manifestaciju, vavik to nastojimo napravit oko Kuzmove, blagdana naših zaštitnika Sv. Kuzme i Damjana, a jedina smo manifestacija ovoga tipa va županiji, tako da smo dosta jedinstveni va ovoj vrsti etno-prikaza.
Imamo se više posjetiteljih, ovo leto nas je čak i malo iznenadilo koliko je ljudih prišlo, a va organizaciju je uključeno oko sto Brgujcih ki ne žele da se naša tradicija zaboravi, kaže Maja Sanković Malkoč, predsjednica udruge Brgud po starinski pod čijom se organizacijom manifestacija odvila.
Na Velom su se Brgudu tako cijepala drva, izrađivali kolci za ograde i košare od pruća, razvlačila vuna, šila i ručno prala roba, čistio fažol, mastio kapuz, a brojni posjetitelji mogli su se počastiti prigodnom ponudom ića i pića, pa i zaplesati uz domaću muziku.
Da se Brgud bez kapuza spomenuti ne smije ne govori samo stoljetna tradicija, nego i mlada Brgujka Katarina Radan koja je najpoznatiju lokalnu namirnicu zmastila po starinski.
– Naš brgujski kapuz poznat je po ljubičastoj boji i paprenaston okusu, malo se koristi za salatu, a najviše za kiseljenje. Od let je prvo Brgud poznat po kapuzu, s kolena na koleno se prenosi sime ko se nikad nij zatrlo.
Moja nona je sime doslovno pod kušin spravjala, to je bilo najsigurnije mesto. Ona je to prenesla mojemu tati, tata će meni, tako to re. Ovo leto je bilo super za kapuz ki se sadi va dolcimi i ne treba ga ni zalevat.
Ovi dani smo ga probrali, sad ga mastimo, a onda ćemo ga stavit kiselit – red kapuza, malo soli, kaže Katarina, dok o tome kako se nekada mljeo kukuruz i to ručnim kamenim mlinom pokazuje šinjor Kovačić.
– Rabi force za ovo mlet. Nekad su na Brgudu bila tri malina, ali nisu sačuvani. Ovaj melje grublje, a za finiju hrmentu, za muku, treba zmlet još jedanput. Ovako grublje će bit dobro za blago, govori ovaj delavac.
Posebno gusto i prometno bilo je oko starinske kuhinje koju su vješto, bez prehtanja i njurganja, vodile vrijedne kuharice. Svačime su ponudile desetke ljudi koji su u njihovu kuću svratili, ali i objasnile kako se točno kuha i peče po brgujsku.
– Parićale smo van teranino, rakiju, kolači sakakovi, čega ćete? Štrudel od jabuk je z dizanin teston, po starinsku, s kvason, a ne z lisnatin ko ča danas delaju. Pokusite kafe, sad je broštulano, pogledajte kako diši.
To delamo na šparhetu, pa ga friško mejemo, zato ga si i hvale, kaže Neda Ovčarić dok u tek skuhanu kavu toči prokuhano kozje mlijeko.
Da kavu treba hvaliti, uvjerili smo se i sami, a da je tražena govori i Sandro koji je uzeo nekoliko punih šalica kako bi ih ponudio težakinjama i težakima po selu.
– Obukal san se va robu kakovu je imel moj nono, malo san sekal dreva, a sad san došal tu pomoć. Ovo je naš običaj va kega ulažemo puno truda da bimo ga sačuvali i daje, zaključio je mladi Brgujac.
