OPATIJA – Na ispraćaju studenoga napustio nas je čovjek koji se ubrajao u počasnu skupinu »starih Opatijaca«, onih koje su diljem Opatijske rivijere svi znali i koji su zadužili ove prostore, Borut-Borja Kopani. Osim što je bio »vječni Opatijac«, premda po rođenju 1941. godine u Zagrebu ne i formalno, tijekom bogate karijere puno je toga po čemu će ostati zapamćen ostavio za sobom. Bio je poznati turistički djelatnik, ali ujedno i humanist, dugogodišnji aktivni član Lionsa i bivši guverner Distrikta 126 Hrvatska, a u mlađim danima i uspješan sportaš te velik zaljubljenik u filateliju.

Biografiju mu krasi podatak o izdanih desetak knjiga, većinom stručnih radova vezanih za filateliju, kao i za njegov angažman u Lions klubu ite za turizam, a potpisao je i autorstvo mnogih filatelističkih izložbi diljem Hrvatske. Cijeli se život bavio filatelijom te je bio predsjednik Riječkog filatelističkog društva. Sudjelovao je u izdavanju prigodnih omotnica i poštanskih žigova, među kojima su i žig i svečana omotnica povodom 170 godina turizma u Opatiji.
Nije mu bilo teško biti »motor« za humanitarne akcije, a jedna koja će ostati trajno zabilježena jest donacija Lions kluba makete opatijske crkve sv. Jakova za slijepe i slabovidne osobe, s povijesti na Brailleovom pismu na četirima jezicima. Vrijedna donacija obogatila je kulturnu baštinu grada i nalazi se kraj ulaza u crkvu, u Parku svetog Jakova.

Borut-Borja Kopani u Opatiju je došao živjeti 1947. godine sa svojim roditeljima, majkom Sonjom i ocem Frankom. Obitelj Kopani ima korijene utkane duboko u opatijskoj povijesti, a Borjin pokojni otac Franko Kopani bio je legendarni opatijski fotograf. Uz njega je od najranijih dana bio aktivan u raznim područjima društvenog života Liburnije. Često je bio i na čelnim pozicijama u tadašnjim tvrtkama pa ga se u Opatiji prisjećaju i kao jednog od direktora nekadašnjeg turističkog giganta Kvarner-Expressa, kao glavnog i odgovornog u poduzeću Parkovi i plaže Slatina i Adria-Gradnje Commercu, nakon čega je krenuo u poduzetničke vode.

Jednom je prilikom rekao da se povijest Opatije može podijeliti na doba prije nestanka stare Slatine i nakon tih tužnih dana kada su legendarno drveno kupalište Slatina »pojeli valovi«. No, ipak, svojom ljubavlju prema Opatiji nadilazio je poznatu »slatinsku tragediju« te nije živio u prošlosti, već je svoje najdraže dane i ljude koji su te dane obilježili »pospremio« u jednu od svojih knjiga, onu koju je najviše volio, a nazvao ju je »Ispunjen život«. U njoj je zabilježio doživljaje od dječačkih dana do zrele dobi vezane za njegovu obitelj, prijatelje i znance, sa željom da ih otrgne zaboravu kako bi jednog dana njegovi unuci i praunuci mogli pročitati nešto o Opatiji kakvu je nekad davno poznavao.

Liniju ljubavi prema Opatiji i najdražoj Slatini za njim nastavljaju njegovati kćeri blizanke Nadežda i Nataša Dakota te unuci Miren i Ivan.