IKA – Ćo, drugo leto će bit 300 let škvera tu va Ike, ćemo neš storit? Ala, gremo! Kao i mnoge druge vrijedne priče, i ova je započela sasvim spontano, ćakulom nekolicine entuzijasta iz vrlo aktivne udruge »Ikarski barkajoli«, koji vole svoje mjesto i koji smatraju da njegova povijest zaslužuje adekvatan spomen kako se ne bi zaboravila – ali i kako bi se na temelju nje izgradila još bolja sadašnjost i budućnost Ike, njezinih mještana i gostiju. Rečeno-učinjeno. Ideju je trebalo realizirati, prije svega osmisliti u kojem obliku obilježiti tu važnu obljetnicu.

Neke manifestacije postojale su otprije, poput Vina i vruje i regate tradicijskih barki. Sada ih je trebalo obogatiti dodatnim događanjima, zahvatima u prostoru i prigodnom fotomonografijom. Entuzijazma nije nedostajalo, no nepoznanica je bila na koji način obilježiti značajnu obljetnicu i koga sve uključiti… Vjeko Zahej pokucao je na vrata mnogih institucija – od Grada i Županije do turističkih zajednica, arhiva, muzeja i fakulteta – i svi su odmah bili oduševljeni idejom. Jedini problem bilo je pitanje financiranja.

Ali i to je riješeno kada je projekt »Interpretacija 300 let škvera va Ike« uspješno prijavljen na javni poziv i dobio potrebno financiranje u okviru Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo putem Operativnog programa za pomorstvo i ribarstvo (LAGUR/FLAG Vela Vrata), tako da realizaciji više ništa nije stajalo na putu…

Prirodni zaklon

Uz ove je riječi na prvih nekoliko stranica fotomonografije »300 let škvera va Ike«, promovirane u knjižnici Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Iki, dočarano kako je priča o ukoričenju značajnog dijela ikarske povijesti započela, a detalje o ovoj iznimnoj knjizi koja na 165 stranica govori ne samo o 300 godina brodogradilišta u Iki, već i o drugim zanimljivostima vezanim uz ovo primorsko mjesto na Opatijskoj rivijeri, prezentirali su ljudi koji su knjigu stvarali.

Dakle, autori tekstova Radovan Trinajstić, mr. sc. Nikša Mendeš i Neven Ivanić, urednik Aljoša Brajdić, koji potpisuje i grafički dizajn, njezin idejni začetnik Vjeko Zahej, te recenzent prof. dr. sc. Robert Mohović. Zbirke razglednica tiskanih u knjizi su u vlasništvu prof. dr. sc. Julijana Dobrinića i Radovana Trinajstića, dok su autori fotografija David Kurti – Foto Luigi i Ivan Vranjić, a dio fotografija je iz arhiva obitelji Dabić, Kolić, Trinajstić i Zahej.

Kako se moglo čuti na promociji koju je moderirala Marijana Šepić Bjelobaba, a sve nazočne je došao pozdraviti i opatijski gradonačelnik Fernando Kirigin, priča o 300 godina brodogradilišta u Iki svoje ishodište ima u povijesti. Stoga je u uvodnom dijelu monografije tiskane na hrvatskom jeziku uz prijevod na engleski, pregled događaja koji su obilježili razvoj Ike u tekstu Radovana Trinajstića, aktivnog Ikara i zaljubljenika u svoje mjesto, prema tekstu Marija Glogovića iz monografije Tvornice ribljih konzervi »Ika«.

– Ika kakvu poznajemo dobiva na važnosti tek razvojem pomorstva na sjevernom Jadranu krajem 18. stoljeća. Duboki zaljev bio je prirodni zaklon, pa je Ika ubrzo postala značajna luka, još prije Voloskog. U Iku je, prema natuknici upisanoj u Pomorskoj enciklopediji, već 1719. godine prenijeto iz Rijeke malo brodogradilište koje se nalazilo na ušću Rječine, današnje Delte. Razvoj Rijeke krajem 18. stoljeća kao značajne luke i trgovačkog centra indirektno je utjecao na razvoj Lovrana, Opriča i ostalih mjesta ovog kraja. Riječkim brodovlasnicima i trgovcima pridružuju se mnogi poduzetni ljudi ovog kraja.

Neki se sele u Rijeku, dok drugi ostaju u svojim mjestima, ali sve više odlaze na more na vlastitim brodovima ili kao mornari plove morima svijeta, naveo je Trinajstić u monografiji i na najvažnije trenutke iz povijesti podsjetio publiku na promociji.

Europski novac

Prema riječima Vjeke Zaheja-Veje iz Ikarskih barkajola, knjiga je nastala spontano i »prišla je sama od sebe«.

– Ideja je rođena 2018. godine, razmišljali smo »bimo ovo, bimo ono«, no trebao nam je novac i tada je Emil Priskić predložio da ga pokušamo osigurati iz EU fondova. I tako su šoldi prišli vanka i projekt u kojemu je ova knjiga tiskana je realiziran, objasnio je Zahej.

O brodogradilištu u kojemu je u najjačem trenutku radilo 26 ljudi, a gradili su se manji drveni brodovi, ali i nekoliko jedrenjaka duge plovidbe, govorili su još i Nikša Mendeš, Roberto Mohović i sam urednik monografije Aljoša Brajdić, koji se zahvalio Uređivačkom savjetu u kojemu se uz njega nalaze i Ana Brumnjak Iličić, Neven Ivanić, zahvaljujući kojemu su tekstovi u knjizi prevedeni na engleski jezik, te Neli Nežić i Radovan Trinajstić.