Opatija 25. srpnja slavi Dan Grada i nebeskog patrona svetog Jakova, a kao uvod u proslavu, 22. srpnja u 19 sati u Hrvatskom muzeju turizma će predavanje održati doc. dr. sc. Romana Lekić, prof. stručnih studija i članica Znanstvenog vijeća za turizam i prostor pri HAZU, rodom inače Opatijka.

Po njezinim riječima, budući da je postanak grada Opatije vezan za benediktinsku opatiju i crkvu sv. Jakova, na predavanju će govoriti o liku i djelu svetog Jakova, te istaknuti značaj procesije koja je i vjerska, ali i turistička atrakcija.

– Vjerski i hodočasnički turizam spajaju se tako u turističkoj ponudi kroz interkulturnu poveznicu i resurs su za jači imidž i brend-komunikaciju s određenim tržišnim nišama kroz spiritualnu interpretaciju koja će privlačiti i turiste na Kvarner, one koji nisu motivirani samo suncem i morem. Poveznica je to s Ikom koja je ime dobila po slavenskoj božici vode i plodnosti koja se zvala Ika, s Lovranom gdje je zaštitnik sv. Juraj koji je u slavenskoj mitologiji bio sin Peruna i boga proljeća, a kristijanizacijom je postao sv. Juraj koji ubija zmaja, te s Rijekom gdje je sv. Vid zaštitnik koji je u slavenskoj mitologiji Svetovid koji je opisivan kao četveroglavi bog čije su glave gledale na četiri strane. Ovako udruženih glava, on može obuhvatiti pogledom sve strane svijeta (Svevid). Vrhunac prostora koji su povezani s božanstvima još iz ilirskog i slavenskog doba te kršćanskog je zasigurno Svetište Majke Božje Trsatske, najveće hodočasničko svetište zapadne Hrvatske.

Kip svetog Jakova / Foto: Mario Aničić

Očevina

Ono što je za lokalno stanovništvo posebno bitno jest da živimo u moćnom Liburnijskom mitskom trokutu (prema znanstvenicima kulturnom antropologu V. Belaju i arheologu J. Belaju, te akademiku Katičiću). Slavenska božanstva koja su velikim dijelom procesom kristijanizacije postali i sveci zaštitnici svakako su snažna energetska arhetipska poveznica i resurs za tematske ture i rute. Treba naglasiti i crkvene redove koji su obilježili prostore u prošlosti i spoj su i atrakcije kroz sakralne objekte i vjerske kalendare i običaje. Dodana vrijednost vjerskom i hodočasničkom turizmu je kontakt lokalne zajednice s turistima i vjernicima koji zajedno sudjeluju u procesijama i vjerskim događanjima – objasnila je prof. Romana Lekić.

Nadovezala se podacima iz povijesti grada Opatije i njezinog imena, o čemu će detaljnije govoriti na predavanju u HMT-u, u Vili Angiolini.

Romana Lekić / Snimio: V.KARUZA

– Opatija se nekada zvala Opatija svetoga Jakova, jer se tu nalazila benediktinska opatija. Riječ opatija, kao i riječ opat, dolazi od hebrejskog (aramejskog) abba, što znači otac. Tako bi se opatija na hrvatski mogla prevesti kao očevina. Prema Pravilu sv. Benedikta samostan je kuća Božja, a opat vrši svoju očinsku službu u ime Oca nebeskoga. To je jedan interesantan pogled, posebno za vjerski i hodočasnički turizam pa možemo i naš grad Opatiju gledati na jedan spiritualan način – navela je Lekić koja smatra i da je velika vrijednost u bogatoj ostavštini opatije sv. Jakova misal na staroslavenskom jeziku.

– To znači da su benediktinci imali službu Božju i na narodnom jeziku. Sigurno je i njihova zasluga što se na području kastavske župe glagoljica održala sve do 19. stoljeća. To je prilika i za uključivanje glagoljice i svete geometrije koja je u osnovi ovog jedinstvenog pisma, obogaćivanje interpretacije i za kulturni turizam, a i prilika za prezentacije, predavanja i interaktivne radionice u Hrvatskom muzeju turizma koji je u neposrednoj blizini crkve sv. Jakova – istaknula je naša sugovornica, te najavu svog predavanja zaokružila uz kratak osvrt na to što je procesija.

Procesija na blagdan sv. Jakova u Opatiji / Foto: A. Križanec

Znak ponosa

– Procesija je liturgijski čin koji ima duboke korijene u kršćanstvu. Osim Tijelova, procesije su tradicionalno dio Svijećnice i Cvjetnice i na Markovo (25. travnja) u stara vremena održavale su se svečane procesije. Sve do današnjeg dana, župe koje slave izvanredni oblik mise možda su upoznate s procesijama koje se događaju neposredno prije blagdana Uzašašća. Sprovodi su također bili prilika za procesije, koje su opstale i danas. Također, iako se u liturgijskim knjigama ne naziva procesijom, škropljenje svetom vodom na početku bilo koje mise može se smatrati nekom vrstom procesije. Kršćani su se također okrenuli procesijama u izvanrednim vremenima kao činovima zahvale ili pokore. Procesije ne izražavaju samo pobožne osjećaje, već to čine na zajednički način. Izvan blagdana, prigode procesija uvijek su bile iskreni izraz zajednice: molitve za kišu, za prestanak kuge, za dobru žetvu, za mir… Čak se i na prijenos relikvije gledalo kao na događaj od zajedničkog značaja, budući da je opipljiva prisutnost sveca unutar lokalne crkve preko njegovih ili njezinih relikvija pružila ne samo središnju točku za kult zajednice, već i znak ponosa zajednice i regionalnog identiteta. Procesije su stoga izrazi zajedničke pobožnosti – zaključila je prof. Romana Lekić.

 Slavenska božanstva koja su velikim dijelom procesom kristijanizacije postali i sveci zaštitnici svakako su snažna energetska arhetipska poveznica i resurs za tematske ture i rute

Romana Lekić