Točno 51 godinu traje ljubav između bračnog para Haralda i Dagmar Bjick i Selca, njihove omiljene turističke destinacije do koje su njemački umirovljenici i ovog ljeta prevalili više od tisuću kilometara.

Ovi 73-ogodišnjaci iz Lübecka, lučkog grada na južnoj obali Baltičkog mora, samo su jedne godine još od davne 1972. naovamo propustili svratiti u ovaj biser crikveničke rivijere, umočiti se u njeno more i pobjeći od obaveza radnog života.

Ponovno navrativši kod svog starog i prokušanog domaćina Dražena Antića, kod kojeg redovito borave već 23 godine, Bjickovi navode kako je svuda po svijetu lijepo, ali za njih nigdje ljepše nego u ljubljenom im Selcu.

Selce u srcu

– Prošli smo Tajland, Indoneziju, cijelu istočnu Aziju, ali ovdje nam je ipak najljepše. Cijela ova regija je fenomenalna. Najčešće dolazimo polovicom srpnja te ostajemo mjesec dana, upravo je sada najbolje vrijeme za ljetovanje jer je najmanje bure.

Jako smo zadovoljni i s domaćinom koji se puno brine o nama, govore Harald i Dagmar, kojih je povodom njihove obljetnice dolaženja darivala Turistička zajednica grada Crikvenice na čelu s direktoricom Marijanom Biondić i to poklonima s motivima njihovog drugog doma.

Što se dnevne rutine tijekom najdražeg doba godine tiče, ona je za ovaj par uvijek slična – svakodnevna vožnja svojim brodom koji je inače na stalnom vezu u Novom Vinodolskom, okrijepa u provjerenim restoranima s ribljim specijalitetima i morskim plodovima te druženje s mnogobrojnim prijateljima koje su stekli u Selcu, posebno onima koji u mjestu iznova ljetuju u isto vrijeme kada i oni.

Naravno, bilo bi iluzorno očekivati da je sve isto u odnosu na njihov prvi zajednički dolazak, kada su se umjesto sadašnjim letom do Selca truckali u automobilu i to po petnaest sati.

– U pedeset godina Selce se jako promijenilo. Nekoć je to bilo mirno ribarsko mjesto u kojem se moglo prenoćiti. Sada se radi o pravom turističkom mjestu, izgradilo se mnogo kuća i apartmana, a i turista je neusporedivo više, govori Dagmar, koja je obećala kako će se potruditi da svoju ljetnu tradiciju štuje još barem narednih deset godina.

U Dramlju – doma

Turistička zajednica grada Crikvenice nagradila je i vjernost dugogodišnje turistkinje Heidi Kalb, koja tridesetu godinu zaredom svoj godišnji odmor provodi u Dramlju kod iznajmljivačice Đurđice Jendrašić.

Stigavši iz gradića Rothenburg ob der Tauber na zapadu Bavarske, Heidi je sa svojim partnerom Jurgenom ponovno navratila po, kako kaže, dozu svog mira i rješavanja nakupljenog stresa.

– Ovdje se osjećamo kao kod kuće, već nam se i Đurđičin pas veseli kada stižemo. Redovito se družimo s domaćinima i njihovim ostalim gostima, redovito se zovemo, šaljemo si poruke i fotografije, a najbolje od svega je što nas ovdje svi već znaju i mi znamo njih.

Već i konobari na plaži znaju što naručujemo, priča Heidi koja, osim ljeti, u Dramalj ne propušta stići niti u proljeće.

Njena očaranost Dramljom i Crikvenicom seže još iz doba dok je bila djevojčica, a 1993. godine u Dramalj je stigla po preporuci, nakon što u Crikvenici nije bilo slobodnog smještaja.

Ova radnica u tvornici svijeća kaže kako se ne doživljava tipičnim turistom koji ide u razgledavanja, jer Dramalj doživljava kao nešto svoje – mjesto gdje se može opustiti i u kojem ne treba paziti na svaki potrošeni euro.

– Heidi i Jurgen su vrlo ugodni gosti koji su s vremenom postali prijatelji, čak sam bila kod njih u Njemačkoj. Uvijek traže da ljetuju u istoj sobi, a šalimo se i kako Heidi već trideset godina pije iz iste šalice.

Imamo mnogo domaćih i stranih turista koji se iznova vraćaju, iako u posljednjih 10 godina ovdje imamo veliki rast broja apartmana, kaže Đurđica Jendrašić, žena koja kroz turistički biznis uspješno plovi više od 40 godina.

Premda je gostiju, pa i onih problematičnih, sve više, zbog konstante kao što su Kalbovi sve se ovo višestruko isplati. Pa dok traje, na obostrano zadovoljstvo.