Nakon 39 godina

Senjsko književno ognjište sada i službeno ugašeno

Dorotea Prpić

: Članovi Ognjišta 2016. godine

: Članovi Ognjišta 2016. godine

Temeljni razlog što je Ognjište prestalo s radom je što svih godina nismo imali svoje službene prostorije unatoč traženjima, a današnji suvremeni način rada jednog društva zahtijeva i suvremenu komunikaciju – kaže tajnik Neven Matijević



SENJ – Ugašeno je Senjsko književno ognjište koje već izvjesno vrijeme ne djeluje, a aktivnosti Ognjišta nedostaju i suvremenim senjskim književnicima i senjskoj kulturnoj javnosti. Senjsko književno ognjište, društvo za književnost i kulturu, utemeljeno 12. ožujka 1982. godine, okupljalo je književnike i kulturne djelatnike koji djeluju u Senju, ali i u Hrvatskoj i u inozemstvu, čije su teme vezane za Senj.


Najvažnije zadaće Ognjišta bile su afirmacija hrvatskog jezika, poticanje književnog stvaralaštva, organiziranje javnih književnih tribina i izdavanje vlastitih časopisa i knjiga. Ognjište su utemeljili Vladimir Jurčenko, ujedno i prvi predsjednik, Marija Vukušić Končar, Milan Krmpotić, Vladimir Lončarić, Ivan Rogić Nehajev, Krešimir Stanišić, Vladimir Šegota i Stjepan Vukušić, od kojih nekih više nema među nama.



Uz članove Ognjišta Idrisa Saltagića, Davorku Glavaš, Mariju Bašić Uremović, Anu Čosić, Nevena Matijevića, Tatjanu Vrzić, Zlatu Ribar, Klaru Polak Poljarević, Maricu Štokić, Envera Ljubovića, Amaliju Zoričić, Davora Prpića, Milana Krmpotića, Milu Butkovića te Tomislava Kovačevića, Vlatka Petera, Slobodana Šikića, Larisu Tomljanović, Blaženku Šegota, Grgu Rupčića, Krešimira Butkovića… svoja djela u okviru Ognjišta objavljivali su i književnici koji nisu bili članovi, a osim poezije u fokusu su bili i gotovo svi drugi književni žanrovi, od romana i drame do osvrta i kritika. U Ognjištu je bio i niz podupirućih članova te sponzora koji su Ognjištu pomogli izdati više od 50 naslova.


Knjiga godišnje




U okviru Ognjišta svake je godine izlazila barem jedna knjiga, a u Senju i drugdje Ognjište je organiziralo iznimno dobro posjećene književne i poetske večeri te druge priredbe. Iznimnu suradnju Ognjište je imalo i s Gradom Senjom, Maticom hrvatskom, Gradskim muzejom, Društvom hrvatskih književnika, posebno s riječkim ogrankom, sa senjskim Pučkim učilištem, Hrvatskim šumama, Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit, senjskom Srednjom školom te sa HAZU-om čiji je član Nedjeljko Fabrio, uz dr. Ivicu Šegotu, Milana Vukelića i dr. Ružicu Šušnjara, bio počasni član Ognjišta.
Izdavačka djelatnost Ognjišta izlazila je u pet biblioteka. Među njima bio je povremenik za književnost i kulturu »Usponi«, kojeg su izašla 24 broja. U okviru biblioteke Sibireje predstavljana su djela pjesnika, a u okviru biblioteke »Goran« prozne knjige. Bila je tu i biblioteka Svjetlost ognjišta s izborom pjesništva, a biblioteka Na pragu donosila je djela književnika koji do tada nisu objavili samostalnu knjigu i čime im je Ognjište pomoglo u afirmaciji.
O razlozima prestanka rada ovog prepoznatljivog društva tajnik Ognjišta u posljednjem mandatu Neven Matijević, koji je i sam uspješno književno stvarao i koji je svoja djela objavljivao u okviru Ognjišta, kaže da je faktora bilo više.


Kočnica djelovanja


– Temeljni razlog što je Ognjište prestalo s radom je što u sve godine postojanja nismo imali svoje službene prostorije unatoč traženjima, a današnji suvremeni način rada jednog društva zahtijeva i suvremenu komunikaciju. Sve to postalo je svojevrsna kočnica djelovanja, a udruga treba imati i knjigovodstvo te se moraju rješavati i administrativni poslovi, košta i organizacija promocije knjige, putovanja izvan Senja, a i samo tiskanje knjige poprilično košta… To je bilo teško isfinancirati jer je članarina u Ognjištu bila simbolična. Grad Senj je djelatnost Ognjišta redovito financirao, međutim, ta sredstva su bila minimalna i nedostatna – kaže Matijević i dodaje da interes za ponovnim aktiviranjem Ognjišta postoji, ta želja nekako stalno gori.
– Po mojim saznanjima, svi mi bivši članovi i dalje pišemo, ali moramo tražiti neke druge puteve i financiranje, a samim tim je i objavljivanje otežano. A i građanima Senja i šire nedostaje književna scena i pisana riječ – ističe Matijević.
A možda postoji rješenje. U Senju se uz Gradski muzej gradi Kuća senjskih književnika u kojoj bi se i Ognjište konačno moglo skrasiti, a bio bi to spoj poznatih senjskih književnih velikana i suvremenih književnika Senja.
– I ja i drugi bivši članovi Ognjišta bismo podržali takav prijedlog. Senj i danas ima kvalitetne pjesnike i književnike, štoviše, djela pokojnog Vladimira Jurčenka i Milana Krmpotića ušla su u školske čitanke. Nas desetak još aktivno piše i mogli bismo dati kvalitetan prilog kulturnim, ali i turističkim sadržajima Grada Senja u vidu priče o senjskoj književnosti od nekada do danas – zaključuje Matijević.