Hotelski objekt spomeničke vrijednosti

Priča o pansionu Slavija u Crikvenici. Vila ranjene duše danas je prilično zapuštena

Franjo Deranja

Pansion Slavija kako izgleda danas / Foto M. GRACIN

Pansion Slavija kako izgleda danas / Foto M. GRACIN

Nakon Drugog svjetskog rata objekt tadašnjeg pansiona Slavija je nacionaliziran, a obitelji vlasnika i njihovih potomaka tek je kasnije dopušten boravak i korištenje samo polovice objekta



CRIKVENICA – Nedavna najava crikveničkog hotelskog poduzeća Jadran o mogućoj prodaji hotelskog objekta spomeničke vrijednosti – pansiona Slavija – bila je povod za pomnije upoznavanje činjenica i znatnijih pojedinosti povezanih za vrijeme njegova nastanka, povijesna kasnija i novovjeka zbivanja sa svim tim u vezi. Kad je 1929. godine dovršena gradnja tadašnjega hotela Slavija, prvotno investicija i vlasništvo supružnika Albina i Milade Starešina, a danas i već godinama tek djelomično vlasništvo crikveničke obitelji Skomerža, malo je tko mogao naslućivati kakva će se budućnost vezivati za tu, prema svih kriterijima, raskošnu vilu. I kakva će njezina budućnost pomalo ali sigurno prerastati u neočekivanu pa i nevjerojatnu povijest…


Objekt djeluje prilično zapušteno / Snimio M. GRACIN

Objekt djeluje prilično zapušteno / Snimio M. GRACIN



Istodobno, tada 1929. godine, završena je i gradnja obližnjega hotela Esplanade, u kojoj će mnoga svoja ljeta provoditi Marija Jurić Zagorka. S tim dvama hotelskim zdanjima turistička Crikvenica je 1933. godine dospjela do impresivnih 3.050 postelja, čime se taj broj primakao tadašnjem broju stalnih žitelja Crikvenice.


Vršnjaci i prijatelji


Pansion Slaviju izgradili su supružnici Albin i Milada Starešina. Albin Starešina rođen je 1890. godine u Klanjcu pokraj Kumrovca, a Josipa Broza poznavao je, bio njegov prijatelj i gotovo vršnjak, još od malih nogu. To je i bio razlog što je Tito odabrao boravak u ilegali upravo u tom crikveničkom privatnom hotelskom objektu.



 


Tito u ilegali


To što je u najbližem susjedstvu, u Esplanadi, rado ljetovala kasnije poznata, štoviše omiljena i vrlo popularna Marija Jurić Zagorka, nije ni izdaleka toliko zanimljivo koliko je važan podatak da je u Slaviji stanovito vrijeme boravio u ilegali Josip Broz Tito, kasnije dugogodišnji predsjednik FNRJ i SFRJ. Josip Broz je prije Drugog svjetskog rata stanovito vrijeme osim u Crikvenici boravio u ilegali i u Selcu, u obiteljskoj kući Pobor.


Objekt tadašnjeg pansiona Slavija u Crikvenici u novoj je državi cijeli nacionaliziran, a obitelji vlasnika i njihovih potomaka omogućen je smještaj u jedva dvije-tri prostorije. Kasnije im je dopušten boravak, smještaj i korištenje polovice Slavije. Uz objekt nekadašnjeg pansiona Slavija vezuje se i osnivanje i početak rada Ugostiteljske škole u Crikvenici 1951. godine, koja je kasnije nastavila radom u Opatiji.
Mladen Skomerža, zet pa onda stoga i član poznate i ugledne crikveničke obitelji Starešina, koja je izgradila pansion Slaviju, bio je pripadnik partizanskih mornaričkih postrojbi. Zarobili su ga Nijemci 1943. godine, a preživio je i zloglasni koncentracijski logor Dachau. Povijest se »susreće« upravo u Crikvenici nakon stasanja onodobne Jugoslavije, kada je Josip Broz posjetio koncem 60-ih godina Crikvenicu.


Nesuđena spomen-ploča


Robert Skomerža, 66-godišnji unuk Milade Starešina, govori o svojoj baki:
– Baka je, očito, bila snažna osoba. Kada su joj u bivšoj državi rekli – u razdoblju kada su se masovno postavljale spomen-ploče na mjestima i kućama u kojima je boravio Tito – da će i na naš pansion Slavija postaviti obilježje na vrijeme kada je Josip Broz ovdje, u našoj kući boravio kao ilegalac, baka se usprotivila. Rekla je da to ne dopušta i da se nitko ne začudi ako ta ploča, kada bi je i postavili, osvane razbijena!

 


Polovina državi


Za svojega boravka u Crikvenici – smješten sa svojom pratnjom u hotelu Miramare – Tito je navodno poručio obitelji Skomerža, Mladenovoj punici, zapravo Miladi Starešina, rođenoj Korčak (rođena 1895. u mjestu Kijov, pokraj Brna u Moravskoj) da ga može posjetiti. Ona mu je odgovorila: »Kad je mogao u mojoj kući biti nekada kao ilegalac, može sada on mene slobodno posjetiti u ovoj mojoj istoj kući!« – prepričava Miladin unuk Robert Skomerža. Donositelj poziva baki današnje obitelji Skomerža vjerojatno je u tim trenucima bio u čudu kako prenijeti ovaj odgovor Titovoj pratnji u hotelu Miramare…


Malo je »ispod radara« prošlo prethodno oduzimanje polovice pansiona Slavija iz pošteno zarađene imovinske kartice obitelji Skomerža pa je polovina objekta pripala državi. Uzalud su bile preporuke da se ta oduzeta polovica objekta reprivatizira jer su papiri ostali neumoljivi, poput nekih onodobnih državnih birokrata i visokih dužnosnika.


Međutim, kaže se da je pravda spora, ali ipak dostižna pa treba vidjeti koliko će dugo još objekt nekadašnjeg pansiona Slavija – ili, možda je bolje reći: vila ranjene duše – pamtiti više povijest nego živjeti neku svoju novu sadašnjost na kojoj bi se mogla graditi i bolja i pravednija budućnost.


Zbrinuli izbjeglice iz Poljske


Godine 1939., nakon napada nacističke Njemačke na Poljsku, u pansionu Slavija bili su mjesecima, gotovo punu godinu, smješteni poljski izbjeglice. Taj smještaj – osim u Crikvenici i u drugim dijelovima Hrvatske – organizirao je Caritas i zagrebački nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac, koji je izravno to dogovorio sa supružnicima Starešina, vlasnicima Slavije.