Kontura i vizura

Ponos Crikvenice i njenih neimara: Oda nesretnom mulu

Robert Šimonović

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Poneki neiskusni prolaznik mogao bi zaključiti – mul je spreman! No, šuška se da morska stvorenja u to ne vjeruju



Crikvenički mul naočigled se mijenja. Njegova kontura i vizura svakim novim danom postaju sve jasnije, rezignirano se približavajući svojoj konačnoj funkciji i svrsi.


Poneki neiskusni prolaznik mogao bi zaključiti – mul je spreman! No, šuška se da morska stvorenja u to ne vjeruju.


Ona svakoga dana prolaze pokraj njegova travom i algom obrasla dijela, odakle jedino najdublje se koncentriravši, mogu razabrati za mnoge gotovo pa i neprimjetan, tanki, tihi šapat koji govori – a gdje su svi? Ta sam sam.




Bez brujanja limenih motornih brodova velikih poput kitova, bez dječjeg smijeha i ljudi zamišljenih glava, bez vike mornara i žamora koji prekida tek klopot teških kofera, mul se ne osjeća spremno i on nije sretan.


Može li mu itko ipak obećati – dragi lukobrane, ljetna sezona neće izostati?