NOVI VINODOLSKI – Sve su dvojbe i nepoznanice oko zloguka virusa riješene: ne treba ići ni u kakvu Kinu, to jest u taj njihov Wuhan: novljanski mesopust krivac je za sve probleme s epidemijom i pandemijom, za sve gospodarske teškoće i neželjene epidemiološke mjere! Novljani su – barem na jedan dan – pobijedili koronavirus!

Žitak mesopustu, koji ove zime nosi ime VINO-19 – nosi to ime, ali nosi i protuvirusnu masku – ove je godine napisao Miljenko Žanić, već provjereni i potvrđeni žitkopisac, a čitali su ga Ronald Žanić, koji je bio tužitelj, a to znači auditor, te odvjetnik Danko Blažević.

Ban pučanin

Struktura žitka obuhvaća u prvom dijelu globalna politička te ostala važnija zbivanja, preko nacionalnih pa sve do lokalnih aktualnosti. Stoga Miljenko Žanić u ovogodišnjem žitku piše, a auditor čita, pozdravljajući puk odmjerenim pokretima sabljom: »Banska sablja uzorita/pozdrav šalje širon svita/i sin ki nas danas čuju/običaj novljanski štuju«.

U oporuci on ostavlja i poručuje: »Dobron puku va Novomu/cjepivo je za koronu./Zločestimi pak za zloću/cjepivo je za bjesnoću«!

Završnica žitka također je primjerena lokalnom ozračju i dugoj tradiciji te presudi mesopustu: »Od ilirskog preporoda na čast grada i naroda mužikat se ni prestala JOŠ HRVATSKA NI PROPALA./Va Novomu, a i šire/s tin se raja i umire./Tradicije batit treba/to j` pravi put se do neba./Pa j` baš zato on osuđen/banskun sabljun i pogubljen!«

Važno je znati tko je krivac za sve nedaće, a Novljani to – znaju! Treba li reći da je banska sablja bila o pojasu prvog hrvatskoga bana pučanina Ivana Mažuranića, a mnogi su kasniji pjesnici i pisci žitka u Novom Vinodolskom njegovi ponosni sljedbenici u čuvanju prastare tradicije – novljanskih mesopusnih običaja!

Osuda mesopustu spjevana u tradicijskom stihu osmercu, a stihova u žitku bude i do pet stotina, pročitana je u utorak u povijesnoj gradskoj vijećnici u kojoj je daleke 1288. godine donesen glasoviti Vinodolski zakon, jedan od najstarijih pisanih pravnih kodeksa iz onodobne Europe. Sve se to tako odvilo zbog pridržavanja epidemioloških mjera, a čitanje žitka izravno je prenošeno na lokalnoj TV-postaji KanalRi.

Foto: M. GRACIN

Knjiga svih žitaka

Žitak Novljani posebno poštuju i gaje tradiciju vrsnih autora, žitkopisaca, a 1997. godine objelodanili su knjigu svih sačuvanih žitaka od 1862. do 1996. godine. Naknadno, već kad je knjiga pronađenih i sačuvanih žitaka tiskana, pronađen je još stariji žitak, i to iz 1718. godine, znači star čak 303 godine. Stoga nije ni čudno ako pjesnik u svojoj pjesničkoj figuri i poetskoj slobodi ustvrdi: »Ov običaj kod nas traje/otkad žarko sunce sjaje!«

Prema objašnjenjima povjesničara i etnologa, ovi običaji datiraju još iz vremena pokladnih pučkih veselica kada se slavio odlazak zime i dolazak proljeća, pa je s time buđenje prirode i zazivalo rodnost zemlje i poljodjelstva.