NOVI VINODOLSKI – Knjiga »Rasadnik (Loznjak) Novi Vinodol – Zemaljski voćni i lozni rasadnik Dolac i Pavlomir« predstavljena je u novljanskoj Narodnoj čitaonici i knjižnici. Knjigu je predstavio njezin autor Milorad Zoričić, a predstavljanju su nazočili i dekan zagrebačkog Agronomskog fakulteta Ivica Kisić, predsjednik Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova Ivo Delonga, vinski vitez Mario Sušanj, enolog i direktor Vinske kuće Pavlomir Miroslav Palinkaš, ravnateljica Narodne čitaonice i knjižnice Novi Vinodolski Barbara Kalanj Butković, novljanski gradonačelnik Tomislav Cvitković, direktorica Turističke zajednice grada Novog Vinodolskog Tena Peričić, predsjednik udruge Ružica Vinodola Željko Šoštarić, kao i brojni drugi vinski vitezovi, zaljubljenici u vino, vinarstvo, vinogradarstvo…

Veliki stručnjak

Vinski vitez Mario Sušanj predstavio je autora knjige i Bratovštinu hrvatskih vinskih vitezova, udrugu koja je ujedno i izdavač spomenute knjige. Osim izdavačke djelatnosti na području vinarstva, vinogradarstva i kulture vina, udruga se bavi i promocijom autohtonih hrvatskih sorti vina i vinogradarskih krajeva Hrvatske, a na svojim svečanostima okuplja ljude različitih struka iz čitave Hrvatske i dijaspore, koji za cilj imaju promicanje kulture vina, domoljublja, mira, razumijevanja među narodima, kao i drugih pozitivnih, općeljudskih, kršćanskih vrijednosti, utemeljenih na hrvatskoj kulturi i tradiciji. Na početku književne večeri Mario Sušanj rekao je kako je iznimno teško predstaviti autora knjige, s obzirom na to da se radi o velikom stučnjaku iznimno bogate biografije, životnog iskustva, znanja i vještina, ali istovremeno i malom, samozatajnom i skromnom čovjeku te njegovom prijatelju.

– Iako rođen u Zagrebu, Milorad Zoričić je dijete novljanskog, vinodolskog kraja. On je diplomirani inženjer agronomije, magistar znanosti, dugogodišnji direktor Zavoda za vinarstvo pri zagrebačkom Agronomskom fakultetu, jedan od osnivača Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova, ali prije svega veliki zaljubljenik u vino i kulturu vina. Milorad Zoričić jedan je od najcjenjenijih i najplodnijih pisaca u području vina i vinogradarstva, a knjiga »Rasadnik (Loznjak)« njegova je dvanaesta knjiga. Ipak, najvažnije je to da je neumorno pišući i radeći ostao samozatajan i skroman čovjek. Milorad Zoričić dokazuje i da čovjek koji umjereno i kulturno pije, može doživjeti dugu i vitalnu starost, rekao je vinski vitez Sušanj.

I doista, prezentacijom svoje knjige, na kojoj bi Zoričiću mogli pozavidjeti i više desetljeća mlađi izlagači od njega, 92-godišnji Milorad Zoričić uistinu je dokazao kako nije važno koliko je godina u našim životima, već koliko života ima u našim godinama. I ne samo to. Osim što je do izražaja došla njegova vitalnost i lucidnost, Zoričić je koherentnim, konciznim, fokusiranim te sadržajno zanimljivim i informativnim predavanjem pokazao kako je doista riječ o vrhunskom stručnjaku i poznavatelju vina, vinarstva, vinogradarstva i drugih srodnih tema.

Trsna uš

Na početku izlaganja Zoričić je pojasnio kako rasadnik (loznjak) na području Dolca i Pavlomira nikada ne bi bili podignuti da se nije pojavila filoksera, odnosno trsna uš veličine od 1,5 do 2 milimetara koja je u povijesti napravila ogromnu štetu u cijelom vinogradarskom svijetu. Zoričić je ispričao kako je filoksera polovinom 19. stoljeća iz Amerike stigla u Europu, a najveće štete učinila je u drugoj polovini 19. stoljeća. Trsna uš pojavila se oko 1850. godine na području Francuske te se postepeno širila dalje prema istoku. Kako kaže Zoričić, na području današnje Hrvatske u to je vrijeme vladao prosperitet, što znači da su francuski, španjolski i drugi trgovci dolazili u Hrvatsku kupovati naše vino. Filoksera se u Vinodolu pojavila 1900. godine, što je u novljanskom polju kod Pavlomira primijetio tadašnji čuvar polja, poljar ili stražac Grga Maričić. Kroz idućih 20-ak godina na području Novog Vinodolskog, ali i drugih hrvatskih prostora, nestalo je vinograda, stoga je započelo iseljavanje stanovništva na sve kontinente trbuhom za kruhom, dok su kod kuće ostajale žene, djeca i starci. Godine 1883. u Novom je osnovana Gospodarska podružnica, čiji je predsjednik bio Nikola Srića. Dopredsjednik Ivan Potočnjak bio je vlasnik rasadnika Dolac i Pavlomir te je njegovom zaslugom nastavljeno sađenje i podizanje američke loze koja je bila otpornija na filokseru, a na koju su se onda cijepile naše autohtone sorte vinove loze.

Domaćih sorti je tada bilo 15, one su donosile od 50 do 60 posto prihoda u domaćinstva, ali je novi način proizvodnje za to vrijeme bio previše skup i napredan, a u kombinaciji sa širenjem filoksere, širila se glad i siromaštvo. Kako kaže Zoričić, godine 1925. u Vinodolu je bilo oko 17 hektara vinograda, a kada su Francuzi nekoliko desetljeća ranije kupovali naša vina, u Vinodolu je bilo oko 800 hektara vinograda. Rasadnik Dolac počeo je nestajati 50-ih godina prošlog stoljeća, kada se počinje graditi nogometno igralište i stambene zgrade te naposljetku tržnica. Vinogradi u Pavlomiru također bi nestali, da 1992. godine ondje nisu došli »vinodolski Vukovarci«, među kojima je i Miroslav Palinkaš, današnji vlasnik vinarije Pavlomir. Po završetku izlaganja Milorada Zoričića, Palinkaš je ispričao svoju priču, odnosno uspon vinarije Pavlomir preko trnja do zvijezda.

Rasadnik Dolac

Rasadnik Dolac počeo je nestajati 50-ih godina prošlog stoljeća, kada se počinje graditi nogometno igralište i stambene zgrade te naposljetku tržnica. Vinogradi u Pavlomiru također bi nestali da 1992. godine ondje nisu došli »vinodolski Vukovarci«, među kojima je i Miroslav Palinkaš

Intimna priča

Po završetku predstavljanja knjige održano je i otvorenje izložbe fotografija »Intimna priča« autorice Vesne Špoljar, koja se fotografijom bavi dvadesetak godina. Članica je Fotokluba Zagreb i Fotokluba Kadar iz Slavonskog Broda. Od 2017. godine nositeljica je počasnog zvanja Artiste FIAP Međunarodne federacije fotografske umjetnosti. Izložbom »Intimna priča« autorica s publikom dijeli svoja mnogobrojna i višestruka unutarnja putovanja, a kako u svojem osvrtu na izložbu piše Milena Ajduković, upravo iz tog »najunutarnijeg mjesta doživljaja, gotovo utrobnog, u svijet izlazi mogućnost empatije i suosjećanja.«

– Otvara se mogućnost izgovaranja, pripovijedanja, svjedočenja. Ove radove zato i ne gledamo kao fotografije, već kao vizualnu poeziju intimnog nadahnuća koja u sebe može osmozom povući i promatrača, piše Milena Ajduković.

Inspiracija i ljubav

Pitali smo 92-godišnjeg autora odakle inspiracija za njegovo pisanje i tolika ljubav prema vinu i vinskim temama.

– S obzirom na to da sam rodom Vinodolac i da su moji stari ovdje imali vinograde, od malena sam imao ljubav prema tome. U vinogradarstvu sam od svoje 15. godine. Tada sam u Poreču upisao srednju školu, odnosno tehnološko-agronomski institut, da bih se kasnije nastavio školovati u Zagrebu. Što se inspiracije za pisanje tiče, kolege na fakultetu su me potaknuli da krenem pisati, a kako smo kao studenti učili iz udžbenika beogradskih izdanja, moj kolega Mirošević i ja došli smo na ideju da bi se i mi u Hrvatskoj trebali intenzivnije baviti temama kao što su vinarstvo i vinogradarstvo, rekao je Zoričić te nadodao kako mu na početku spisateljskog puta nije bilo ni na kraju pameti da će u konačnici stići do svoje 12. knjige.