Privatni iznajmljivači

Dugogodišnjim gostima Rivijere Crikvenica uručeno prigodno priznanje

Robert Šimonović

Damir i Annette Petrović, Gerlinde Bockhorst i Marijana Biondić u Selcu

Damir i Annette Petrović, Gerlinde Bockhorst i Marijana Biondić u Selcu

Kod Damira i Annette Petrović, privatnih iznajmljivača iz Selca, već 40 godina iz Njemačke dolazi Gerlinde Bockhorst, dok se kod Ljubomira i Marije Stojčić punih 30 godina vraćaju Dietrich i Waltraud Kienberger iz Austrije



Da turizam nije samo statistika, a gosti tek brojke, dokazuju pozitivne i tople ljudske priče s terena, ovoga puta iz Selca i Crikvenice. Upravo ondje nastale su priče o prijateljstvu i privrženosti između dugogodišnjih gostiju i njihovih domaćina.


Naime, kod Damira i Annette Petrović, privatnih iznajmljivača iz Selca, već 40 godina bez iznimke, iz Njemačke dolazi Gerlinde Bockhorst, dok se kod Ljubomira i Marije Stojčić punih 30 godina vraćaju Dietrich i Waltraud Kienberger iz Austrije.


Broj jedan


Kad je davne 1979. godine Gerlinde Bockhorst prvi put stigla u Hrvatsku, a šest godina kasnije (1985.) i u Selce, Njemica je vjerojatno teško mogla zamisliti da će upravo jedno malo mjesto na Jadranu obilježiti njezin život.




Na oglas objavljen u njemačkim novinama javila se sasvim slučajno, a ono što je započelo kao turistički boravak preraslo je, kako kaže, u 40-godišnje prijateljstvo.


Dugi niz godina u Selce je dolazila sa suprugom, a nakon njegove smrti tradiciju je nastavila njihova obitelj. Danas, uz Gerlinde, u Selce stiže i njezin sin sa suprugom i djecom.


– Obitelj Bockhorst za nas su više od gostiju. S godinama smo se sprijateljili i danas su nam oni poput obitelji – govore domaćini Damir i Annette Petrović.


Damir i Annette Petrović, Gerlinde Bockhorst i Marijana Biondić u Selcu


Damir i Annette Petrović, Gerlinde Bockhorst i Marijana Biondić u Selcu

Gerlinde u Selce stiže avionom. Točnije, dolazi na Krk, a zatim automobilom do Selca. Ondje najčešće boravi oko dva tjedna. Njena svakodnevica u Selcu postala je gotovo ritualna: jutarnja kava u kavani Anka, kupanje, popodnevni odmor, uz obavezne večernje šetnje i druženja. U dvorištu se roštilja, okupljaju se i drugi dugogodišnji gosti, a smijeha i priče nikad ne nedostaje.


– Iako dolazi kao turist, budući da je još uvijek u radnom odnosu, Gerlinde je zapravo naša prijateljica. Dijelimo probleme, tražimo savjete, živimo zajedno… Bili smo skupa i na Plitvičkim jezerima, obišli smo Krk, Cres, Rab, Opatiju, Fužine… – govore domaćini.


Annette Petrović i sama je davne 1978. godine u Selce došla kao turist, a onda je postala »selačka nevesta«. Malo Selce, a još više »gazda Damir«, promijenili su i njezinu sudbinu.


– Upoznali smo se jedne večeri u hotelu Therapia gdje sam ja svirao u sastavu Jokeri i osvojio je svojom svirkom. Bile su organizirane i nekakve igre, a ona je, čini mi se, dobila tortu kao nagradu.


Donijela mi je komad torte, a zatim smo otišli u Selce na ribarsku feštu. To je bio naš prvi izlazak nakon čega je sve krenulo – prepričava Damir Petrović.


Njemačka gošća ističe da je kroz godine uočila i neke promjene. Više je turista, gužve su veće, no ono što je ostalo isto jesu izvrsna hrana i gostoljubivost.


– Riba i škampi su savršeni, kao i prvoga dana – kaže Gerlinde uz osmijeh.


Iako putuje i drugdje, na Oktoberfest, Mallorcu, Kretu…, Selce joj je, priznaje, uvijek broj jedan.


Vela Gospa


Slična je priča i s austrijskim gostima, Dietrich i Waltraud Kienberger koji u Crikvenicu dolaze već tri desetljeća. U Crikvenicu su došli na preporuku još jednih dugogodišnjih gostiju obitelji Stojčić, koji su gliserom istraživali otoke i okolna mjesta, a onda su im se pridružili prijatelji i rodbina.


Ljubomir Stojčić, Waltraud Kienberger, Marija Stojčić, Dietrich Kienberger i Marijana Biondić


Ljubomir Stojčić, Waltraud Kienberger, Marija Stojčić, Dietrich Kienberger i Marijana Biondić

– Obitelj Kienberger kod nas dolazi i po četiri puta godišnje, u predsezoni, sezoni i posezoni, nekada i do 42 dana godišnje. Najviše nam se sviđa to što znamo tko nam dolazi.


Znamo kako se ponašaju, što možemo očekivati, nema neugodnih iznenađenja. Oko 80 posto naših gostiju vraća se kod nas u Crikvenicu iz godine u godinu – kaže Ljubomir Stojčić, koji je 2012. godine nagrađen titulom najboljeg domaćina Hrvatske u sklopu poznate nagrade »Čovjek – ključ uspjeha«.


Austrijanci otkrivaju da vole ribu, lignje i meso ispod peke, a posebno crikveničku maneštru »batudu« i punjene paprike. Sjećaju se nekadašnjih restorana, ali i danas rado odlaze u bistro Corso, gostionicu Zrinski ili konobu Studec u Novom Vinodolskom.


Najdraže im je ljetovati u kolovozu, naročito zato što se 15. kolovoza na Velu Gospu poklopi rođendan njihove domaćice Marije s Danom grada Crikvenice, a sve se nastavi ribarskim tjednom.


Direktorica Turističke zajednice grada Crikvenice Marijana Biondić također je nazočila druženju dugogodišnjih gostiju Rivijere Crikvenica i njihovih domaćina gdje im je tom prilikom uručila prigodno priznanje, umjetničke slike s motivima Selca, odnosno Crikvenice, kao i druge darove.


Marijana Biondić je kazala da je upravo odnos domaćina i gosta koji prerasta u prijateljstvo i obiteljsku povezanost ono što turizam na Rivijeri Crikvenica čini posebnim.


– Iz ovakvih primjera možemo vidjeti koliko su gostoljubivost i ljubaznost potrebni turizmu, ali i naučiti ono čemu bismo svi trebali težiti: biti domaćini u pravom smislu te riječi, a ne tek puki iznajmljivači – kazala je Marijana Biondić.