CRIKVENICA/BRIBIR – Kuda idu divlje svinje? Ako je suditi prema nedavnim medijskim objavama i onima na brojnim društvenim mrežama, odgovor na ovo pitanje mogao bi glasiti – u gradska naseljena područja!

Videozapis unutar kojega se jasno moglo vidjeti kako divlje svinje pretrčavaju cestu kod rotora u blizini riječkog Tower centra, iznenadio je i uznemirio mnoge Riječanke i Riječane, kao i videozapis u kojemu su te iste divlje svinje, neposredno nakon objave prvog videozapisa, postale žrtve naleta vlaka. Po objavi spomenutih videozapisa, u javnosti su se pojavila podijeljena mišljenja i reakcije. Zapravo, počela su se povlačiti pitanja o razlozima sve učestalijih pojava divljači unutar naseljenih područja, kao i o tome tko bi trebao biti odgovoran za eventualne štete koje bi divljač mogla nanijeti ljudima i njihovoj imovini, odnosno tko je u slučaju pojave divljači unutar naseljenih područja dužan i nadležan reagirati, tj. zaštititi ili ukloniti divljač iz naseljenih područja. S obzirom na to da je šire crikveničko i vinodolsko područje poznato kao ono na kojemu se divlje svinje i ostala divljač nerijetko pojavljuju, zamolili smo tamošnje lovce i predstavnike lovačkih društava da s nama podijele svoja iskustva i razmišljanja oko navedene problematike.

Ljudski faktor

Kada govorimo o razlozima sve učestalijih pojava divljači u blizini i u samim naseljenim područjima, predsjednik crikveničkog lovačkog društva Ričina Leo Ivančić smatra da je ljudski faktor jedan od presudnih u čitavoj priči. Konkretno, Ivančić smatra da je neadekvatno zbrinjavanje otpada razlog sve češćih susreta ljudi i divljači.

– Na našem području nije rijedak slučaj da ljudi odlažu otpad ondje gdje ne bi trebali. Smeće se često nakuplja u dvorištu kuća, na gromačama se ostavljaju ostaci hrane… Rezultat je taj da divlje svinje, za koje je poznato da ih krasi izvrstan njuh, detektiraju hranu i približavaju se kućama, govori Leo Ivančić.

Predsjednik lovačkog društva Srndać iz Grižana Željko Marušić kao razlog spominje i sve zapuštenije poljoprivredne površine, koje kao takve postaju idealno stanište za divlje svinje, medvjede i ostale divlje životinje.

– Za područje Vinodola vrijedi nešto što bih ja nazvao civilizacijskim pomakom. Vinodolci nikada nisu živjeli isključivo od poljoprivrede, ali su itekako živjeli uz poljoprivredu. Prije 30-ak i više godina tereni su bili obrađeni, površine zasađene vinovom lozom, krumpirom, voćkama i ostalim kulturama. Danas to, nažalost, nije slučaj, stoga takva zapuštena područja postaju sve učestalija meta divljih životinja, ističe Marušić.
Član predsjedništva lovačkog društva Ričina i predsjednik lovne jedinice iz Drivenika Boris Miklić priznaje kako je moguće i da divljač sve češće bježi prema naseljenim područjima upravo zbog pojačanih lovačkih aktivnosti unutar lovnog područja, no s druge strane, smatra da bi smanjenje takvih aktivnosti bilo nelogično i kontraproduktivno.

Što se pak naseljenih područja tiče, ondje lovci po zakonu nisu dužni i nadležni reagirati, odnosno zaštititi ili ukloniti zatečenu divljač. Zakon o lovstvu jasno kaže da lovci imaju mogućnost korištenja lovačkog oružja, no zakon o oružju istovremeno zabranjuje korištenje vatrenog oružja u naseljenom mjestu. Dakle, prelaskom divljači iz lovnih područja u naseljena, lokalna samouprava kao korisnik naseljenih područja postaje tijelo koje je dužno zaštititi ili ukloniti divljač s tih istih područja. Kako ističu naši sugovornici, mnogi ljudi nisu upoznati sa zakonskim procedurama, stoga su najčešće upravo lovci prvi na udaru kritika kada se dogodi slučaj pojave divljači u naseljenim područjima.

– Nedavno smo imali situaciju gdje su se divlje svinje pojavile u blizini dječjeg vrtića. Tada smo se mi kao lovci pronašli na udaru kritika i nas su ljudi neprestano zvali, psovali, a neki nam čak i prijetili. Dobro surađujemo s policijom i po njihovoj dojavi najčešće izađemo na teren, no radi se o našoj dobroj volji. Ljudi, nažalost, ne znaju da mi nismo dužni reagirati, ističe Leo Ivančić.

Program zaštite

Boris Miklić napominje da je obveza lokalnih samouprava izraditi tzv. Program zaštite divljači i na temelju njega djelovati.

– Trenutna situacija u našoj regiji je takva da Grad Crikvenica ima donesen program zaštite, no čeka se njegova provedba. Program zaštite divljači za Vinodolsku općinu je za sada tek u izradi. Po tom dokumentu lokalne samouprave, između ostalog, trebaju donijeti i proceduru djelovanja na nelovnim površinama. Mi kao lovačka društva i kao zakupnici nad lovnim površinama želimo pružiti ruku našim lokalnim samoupravama, ali lokalne samouprave su one koje moraju pronaći rješenje i preuzeti odgovornost, ističe Miklić.

Željko Marušić napominje i da su neki (grado)načelnici izrazili sumnju u efikasnost Programa zaštite divljači, prvenstveno zbog toga što je provedba programa vrlo upitna.

– Radi se o tome da bi prema spomenutom programu netko profesionalno morao obavljati posao uklanjanja ili zaštite divljači, ali tko će takvo što provoditi? Program često zapinje u praksi i postaje mrtvo slovo na papiru jer za sobom povlači čitav niz dodatnih zahtjeva, od ljudi, infrastrukture, pa sve do dodatnih financijskih sredstava, kaže Marušić, a Miklić nadodaje: – Program uistinu povlači puno toga, a prije svega se radi o tome da on iziskuje dodatna financijska sredstva. Pitanje je jesu li lokalne samouprave spremne na provedbu takvog programa ili u čitavu priču treba uskočiti i država? Što se lovačkih društava tiče, mi kroz naše ugovore zakupljujemo samo kvotu odstrela, ali divljač je u konačnici u vlasništvu Republike Hrvatske. Svaki prijedlog koji javnost podrži i financijski obrazloži, mi ćemo ga također podržati, zaključuje Boris Miklić.

Afrička svinjska kuga

– Lovozakupnik provodi sve mjere koje su propisane lovno-gospodarskom osnovom i nad kojom isti ima ovlasti. Trenutno se nalazimo u fazi u kojoj osim redovitog odstrela divljih svinja radimo i dodatne odstrele, a sukladno naredbi o smanjenju brojnosti divljih svinja. Naime, razlog takve odredbe proizlazi iz činjenice da se unutar europskih šumskih staništa pojavila afrička svinjska kuga. Kako bismo smanjili mogućnost širenja ove bolesti, pojačali smo naše aktivnosti unutar lovnog područja, stoga je moguće da je upravo zbog toga došlo do “preljeva” divljih svinja na područja kojima lovačka društva ne gospodare, odnosno naseljena mjesta, ističe Boris Miklić.