Franjo Deranja, autor osebujnih romana, pjesnik i publicist, jedan od najistaknutijih kroničara crikveničko-vinodolskog kraja i vremena, vrstan i plodan spisatelj za kojim je više od pet desetljeća novinarske karijere, između ostalog i u našem listu, napisao je svoju 22. knjigu naziva »Moći punog mjeseca (iliti: Valda) – fragmenti i epizode, roman od novelèta«.

Prezentacija knjige održana je u Gradskoj knjižnici Crikvenica, gdje su, uz novljanskog autora, predstavljanju nazočili urednik knjige i direktor Naklade Kvarner Franjo Butorac te djelatnice Knjižnice Sanja Šubat, Kjara Butorac i Tea Vidučić. Uz Nakladu Kvarner, sunakladnici ove, dvadeset i druge Deranjine knjige su Gradska knjižnica Crikvenica i Grad Novi Vinodolski, dok ju je grafički opremila i naslovnicu izradila Jasminka Maržić-Kazazi iz riječke Tempore.

Slojevite poruke

U recenziji cijenjene poetese Ljerke Car Matutinović objavljenoj u Vijencu naglašava se Deranjino umijeće pripovijedanja. Ona ističe kako u »Moći punog Mjeseca« iznova otkrivamo pripovjedački senzibilitet autora.

»Od romana ‘Sreće nema drugdje’, osebujne proze ‘Salonski pilko’ (2013), zavičajnog romana s krimi elementima ‘BubadeStruktor’ (2017), ‘Tunin poučak’ (2018), ‘Smrt u Kroaciji i druge pripovijesti’ (2020), približavamo se najnovijem naslovu koji otkriva pripovjedački senzibilitet našeg autora, nudeći nam fragmente i epizode (roman od novelèta), u pomalo tajanstvenoj sintagmi inventivnog naslova ‘Moći punog mjeseca (iliti Valda)’. U osamnaest poglavlja (priča!) Franjo Deranja povezuje stvarne likove i događanja u autobiografskoj potrazi za svekolikim preobrazbama života. U tom je nukleusu kreativnosti naglašen spoj uobrazilje i stvarnosti pa možemo istaknuti autorovu posvećenost fikciji, izmišljanju, koja je važan dio njegova spisateljskog prosedea. Tako se pripovjedni, romansijerski kontinuitet spaja sa sugestivnom fikcijom fabule. O fenomenu čovjekove egzistencije, o svekolikim neizvjesnostima suvremenog bivstvovanja, autor se precizno odredio, tako da njegova vizija svijeta pojašnjava slojevitost inventivnih poruka kojima je sklon…«, piše Ljerka Car Matutinović.

Kao što je rečeno, nova knjiga nudi 18 poglavlja autobiografske fikcijske proze kojima Deranja obuhvaća mnoštvo likova s kojima je u stanovitoj genealoškoj ili sličnoj povezanosti. On povezuje stvarne likove i događaje u autobiografskoj potrazi za životnim preobrazbama. Raznovrsnošću likova i još različitijim zbivanjima obuhvaćeno je razdoblje dulje od stoljeća. Brojku od 18 kratkih proznih zapisa, tematski i stilski raznolikih, nalazimo i u ranijim knjigama.

Stvarnost i fikcija

Autora njegovi likovi zanimaju, pokušava ih dokučiti, daje im psihološku profilaciju želeći pojasniti njihove postupke, a ponekad se, tek poput hladnog kroničara, izmiče ocjeni i procjeni iznoseći fakte. Na nama je, čitateljima, da tada odvagnemo, a priča nas prati dok ne recikliramo sve njene razine. Registar je to od klasičnog realističkog, katkad autobiografskog, biografskog ili krimi priče. U novoj knjizi na 174 stranice nalazimo i razmišljanja bliska esejističkoj prozi ili komentaru, odnosno kratke impresije i epizode što oblikom podsjećaju na lirsko-prozni izraz zvan crtica. Stilska raznovrsnost posljedica je više od pola stoljeća dugog autorova bavljenja pisanom riječju, pri čemu je iz Deranje nemoguće »istjerati« novinara, jer je taj radoznali dio njegove ličnosti uočljiv u većini tekstova, kao i njegova jaka intelektualna i duhovna crta ličnosti.

Urednik i sunakladnik knjige Franjo Butorac uvijek naglašava lakoću suradnje s Franjom Deranjom i »zanatsko« pisanje koje vlada jezikom. Butorac je kazao da nije teško biti Deranjin urednik jer on dođe s već »gotovom knjigom«.

– Franjo me nazove telefonom i kaže da šalje novi rukopis. Ja već tada znam da ćemo ga objaviti jer on uvijek preda gotovu i uređenu knjigu. To je rijetka kvaliteta koju treba cijeniti, kazao je Butorac. Kad je riječ o novoj Deranjinoj knjizi, Butorac je naglasio kako je osupnut idejama i svime onime što autoru padne na um kako bi što vjerodostojnije prikazao ljude koji su mu bliski.

– Franjo kroz svaku priču i u svakom trenutku drži stvari pod kontrolom. To je jedna izrazito vrijedna autorska osobina, a Franjine jezične bravure, koje nisu uobičajene u »klasičnom pisanju«, daju tom tekstu i cjelini opusa zanimljivost, dinamičnost i protočnost, u smislu da on govori jezikom koji je razumljiv i njemu i čitatelju, naglasio je.

Spašavanje knjige

Franjo Deranja govorio je o knjigama, knjizi, pisanju, čitanju, brojevima, glazbi…

– Prije svega, ovdje radimo na situaciji spašavanja knjige. Mnogi prognoziraju da će se u ovo vrijeme sveopće digitalizacije knjiga morati povući i predati. Nadajmo se da to ipak neće biti tako. Ponekad se dogodi i da se nešto vraća iz povijesti i ponovo postaje aktualnim. Primjerice, svi su pokopali nekadašnje gramofonske ploče, a sad se ponovo vraća vinil. Isto je sa stilskim namještajem, starim renesansnim majstorima… Vjerujem da bi se knjiga ipak mogla izvući iz situacije u kojoj se našla, kazao je Deranja, dodavši kako je pripovijedanje nešto što je svojstveno čovjeku.

– Ono je ugrađeno u ljudski i civilizacijski kod. Još od vremena kad nam majka u dječjoj dobi pripovijeda uspavanke, istaknuo je Deranja ispričavši kako je Danijel Dragojević godinama tragao upravo za završetkom uspavanke koju mu je majka svojedobno pripovijedala, da bi naposljetku otkrio kako majčine uspavanke nemaju završetka, jer ih majke pripovijedaju dokle god dijete ne utone u san te sukladno tomu produljuju pripovijedanje. Osvrnuo se i na brojku 18 koja ga prati u radu.

– Dok radim, u jednom trenutku imam osjećaj da je završen rukopis, i to obično bude bude kod 18. poglavlja. To je broj u mojem datumu rođenja i moje kćeri Nikoline. Brojke ponekad prate i puno veće ljude. Dante je bio opsjednut brojem tri, Eliot brojem pet, istaknuo je Deranja.

Spisateljski vulkan

Ovog novinarskog doajena kolege vole nazvati spisateljskim vulkanom koji ne miruje. Metafora nije prenapregnuta. Ako uzmemo u obzir da autor objavljuje od 2006. godine, profesorica Marija Gračaković izračunala je da je Deranjina produkcija, od spisateljskih početaka do današnjih dana godišnje 1,13 knjiga, što znači više od jednog naslova godišnje. Krenulo je s »Odrastanjem«, a slijedili su u godišnjem ritmu »Pup stolisnika«, »Dioba naranče«, »Jedine dvije trećine«, »Sreće nema drugdje«, »Simultanka malog Mojsija«, »Izbriši onu poruku, molim te!«, »Salonski pilko«, »Krici s Atlantide«, »Slučaj admirala Petra Šimića – Strogo povjerljivo«, »Ponoćni carpaccio«, »Bubadestruktor«, »Tunin poučak«, »Snoviđenja u nesanici«, »Smrt u Kroaciji«, »Rikijev ponedjeljak«, »Krv na klavijaturi«, »Ponovno rođen«, »Lucinih četrdeset«, »Rasadnik narcisa« te »Feniks gospodina Fahrenheita«. Kako je kazala Sanja Šubat iz Gradske knjižnice Crikvenica, taj respektabilni opus karakterizira zanimljiv i čitljiv stil, fabulu koja znalački vuče naprijed, ne zamara, jezik koji je naš, pitak, svima razumljiv, likove koji su tu oko nas, skroz lokalno, ili na Kvarneru, ili životom i sudbinom vezani uz ovaj naš kraj.

– Kod autora imponira svestranost, široka opća kultura, znanje koje vlada i književnošću, i glazbom, i likovnošću, i sportom… Sve će to autor vješto uplesti u filigranske niti svojih pripovijesti, a granice likova i autorova života dokraja će se pretočiti jedna u drugu, i nećemo znati što je tu izmaštani svijet, a što proživljeno iskustvo, kazala je Šubat.