MATULJI – U vremenu u kojem dijalekti sve rjeđe pronalaze mjesto u svakodnevici, matuljska pjesnikinja Karmen Kinkela odlučila je čakavštinu približiti djeci kroz stih i sliku. Javnosti je predstavila svoju drugu slikovnicu »Črešnjica«, nastavak uspješnog autorskog puta započetog slikovnicom »Mićo…zač?«, objavljenom 2019. godine.

Inspiracija za prvu slikovnicu, kaže, došla je spontano. Pisala je pjesme za svoje kćeri prije spavanja, a iz tih stihova rodila se ideja o zbirci koja se tematski bavi obitelji i svakodnevnim trenucima. Za realizaciju slikovnice trebalo joj je tri godine – od samog pisanja do krajnjeg izdavanja slikovnice.

Ilustratorice Vivien i Valnea

Nova slikovnica »Črešnjica« usmjerena je na prirodu i ciklus četiri godišnja doba. No, ono što povezuje obje slikovnice su motivi životinja, čakavski dijalekt, pozitiva i vedar ton.

– Humor i optimizam u dječjoj poeziji su mi jako važni. Cilj mi je odašiljati vesele i pozitivne poruke u rimi, ističe autorica.

Pisanje na čakavštini autorici je došlo prirodno.

– Svi smo doma čakavci, pa mi je pisanje na dijalektu došlo sasvim prirodno i lako. Osim toga, slikovnice sam osmislila s ciljem očuvanja čakavskog jezika, koji se posebno gubi među djecom jer ga sve više zamjenjuje standardni govor. Zato sam se fokusirala upravo na djecu, da im približim naš dijalekt i potaknem njegovo očuvanje, pojašnjava.

Obje slikovnice ilustrirale su Karmenine kćeri Vivien i Valnea, umjetničke duše koje su se složno dogovarale oko toga koja će ilustrirati koju pjesmu te su uživale u zajedničkom stvaralaštvu koje ih je dodatno povezalo. Karmen kaže da joj svakodnevica s djecom ulazi u poeziju tako što je nadahnjuje i potiče na pisanje. Upravo su te svakodnevne situacije izvor inspiracije i ideja koje mora odmah zapisati, u jednom dahu, kako ih ne bi zaboravila.

Neke od pjesama iz »Črešnjice« su i uglazbljene, a do suradnje s Dječjim vrtićem Matulji došlo je spontano. Budući da je izdavanje slikovnice financijski podržala Općina Matulji, upravo su oni spojili autoricu s dječjim vrtićem. Suradnja se pokazala iznimno vrijednom jer osim što su pjesme uglazbljene, djeca iz vrtića ilustrirala su i dvije pjesme iz slikovnice, čime su postala dio kreativnog procesa.

Proces stvaranja

Promocije slikovnica bile su interaktivne i posvećene zajednici, a spisateljica ističe:

– Kad su djeca pjevala pjesme, nisam mogla vjerovati da pjevaju nešto što sam ja napisala i srce mi je bilo veliko kao kuća, kaže, i dodaje kako su i ostali koji su bili na promociji bili zadovoljni te da je atmosfera bila opuštena i ugodna.

Slikovnice nose i odgojno-obrazovne poruke, a spisateljica ističe da je uloga književnosti u ranom učenju jezika i identiteta važna te da kroz književnost djeca aktivno rade na očuvanju čakavskog jezika.

Strpljen – spašen

Pisanje na dijalektu, osobito za djecu, nosi svoje izazove. Čakavština nije svima bliska, stoga je publika relativno mala. No, autorica je svjesna tih izazova te se s njima nosi s dozom realnosti i optimizma.

– Mala je to publika, čakavski dijalekt nije za sveopću upotrebu, ali u svom kraju sam dobro prihvaćena i to je ono što mi je i najvažnije.

Iako trenutno nema konkretne planove za novu slikovnicu, autorica kaže da joj inspiracije i motivacije ne nedostaje te jednog dana kada se odluči na pisanje sljedeće slikovnice, čakavština će i dalje ostati njezin izbor.

Na pitanje koju bi poruku istaknula iz njezinih slikovnica, autorica se na trenutak zamislila, ali odgovor je brzo stigao iz srca: »Da uživaju s djecom i da čitaju s djecom jer ona brzo odrastu i sve se brzo promijeni.« Sličnu toplinu i iskrenost unosi i kada govori o stvaranju.

Onima koji možda imaju ideju, ali još nemaju hrabrosti zakoračiti u proces, poručuje:

– Svi mogu uspjeti, samo treba imati strpljenja. Pisanje je proces koji traje, ali se može ostvariti uz rad i upornost. Prvi koraci su najteži, ali kasnije kad krene – sve je lakše.

Proces

Proces stvaranja od ideje do dovršene slikovnice, spisateljica opisuje kao dug, ali ispunjavajući. Sve kreće od ideje, točnije teme koja definira sadržaj djela. Kod »Črešnjice«, to su bila godišnja doba. Nakon što napiše desetak pjesama, njezine kćeri ih ilustriraju, uključujući i naslovnicu koja je njihovih ruku djelo.