Foto Sergej Drechsler
Nekoliko stotina malih zvončara iz 14 zvončarskih skupina prošlo je predivno uređenom rutom Bregima, od spomenika preko Stanići, Brnčići, Gornji Frlići, do restorana Kinkela
BREGI – Živio Pust! Balti vajer! – odjekivalo je jučer Bregima baš kao i zvonjava nekoliko stotina malih zvončara iz 14 zvončarskih skupina koji su se okupili na Mićoj zvončarskoj smotre. U nazočnosti brojnih posjetitelja prošli su predivno dekoriranom i uređenom rutom od spomenika preko Stanići, Brnčići, Gornji Frlići, do restorana Kinkela. Mali zvončari pokazali su da se “užanca neće zatrt”, da su oni ozbiljni čuvari tradicije kraja.
– Već osan let gren na smotru, a sada je smotra prišla va moj kraj. Lepo mi je nosit zvonci, volin to. Sako leto se parićujemo, storimo probu po sele pa smo tako i ovo leto. Danaska nas je ovde oko 25. Trebalo nas je bit i malo više ma su neki bolni pa su doma ostali, ali prišal je tu jedan mići zvončar od par meseci, a najstareji ima 14 let – rekao je 13-godišnji Ivano Stanković, mići zvončar iz Bregi dok je predstavljao svoju skupinu.
Miću zvončarsku smotru otvorili su muzikanti iz Pusnog odbora Jurčići, trasom su potom prošle maškare iz Dječjeg vrtića Matulji, a za njima i vlasnici ključeva Općine Matulji ovog pusta – “mići” Brežanski zvončari. Zvončarski “mot” u Bregima su pokazali i Žejanski zvončari, Zametski zvončari, Rukavački zvončari, Grobnički dondolaši, zvončari Korenskog i Vlahovog Brega, Munski zvončari, Zvonejski zvončari, Brgujski zvončari, Mučićevi zvončari, Halubajski zvončari, a smotru su zatvorili Frlanski zvončari koji će narednog pusta biti nositelji ključa Općine Matulji.
Da su mladi zvončari zalog budućnosti i garancija da se tradicija “neće zatrt” naglasio je i načelnik Matulja Vedran Kinkela. Zahvalio se Brežanskim zvončarima i Brežanima na odličnoj organizaciji miće smotre koja dvije godine nije održana zbog pandemije koronavirusa, a koja se nakon 13 godina ponovo vratila u Bregi.
Brežani su za “čuda pusneh judi” pripremili i čitav niz popratnih iznenađenja. Najmlađi i oni malo stariji su tako na licu mjesta mogli vidjeti i kako “ženske delaju pusne rožice” i kako se “zvonci delaju”. Bilo je i “fanj tega za pokusit”, od fritula, kroštula, presnaca, grašnjaki… Atmosfera je bila prava pusna, a vrijeme kao stvoreno za ovaj mali zvončarski pohod.
Neven Kinkela i Alen Monjac Kičo bili su zaduženi za težak rad, pored bine su prikazali koliko je zahtjevna i teška izrada zvončarskih zvona.
– Za jedan zvonac trebe tri ure dela. Ovaj pust nisan imel puno vremena pa san morda storil tri pari, otkrio je Neven Kinkela, dok je svom silinom s batićem udarao i oblikovao buduće zvono koje je dio kulturne baštine i identiteta matuljske općine.
