
Foto N. GLAD
Na druženju su obnovili uspomene koje ih vraćaju ovakvim susretima iako ih je život odveo u raznim pravcima
povezane vijesti
DELNICE – ” Pozvan/a si na susret 60-godišnjice mature Gimnazije Ilonke Golik u Delnicama… Očekujemo te s veseljem u duši i zagrljajem, jer… svaki sastanak može biti i rastanak…” Ovom se pozivu odazvalo trinaest od 39-oro bivših gimnazijalaca iz generacije 1964./’65., koji su oko podneva stigli na čarobno prirodno uzvišenje iznad grada Delnica, u ugodnu zračnu sredinu na 1075. metara nadmorske visine, na Petehovac, i tu su kroz planirano druženje obnovili uspomene koje ih drže na okupu, vraćajući ih ovakvim susretima iako ih je životni, obiteljski ili radni poziv odveo u raznim pravcima.
Poslije međusobnih pozdrav i minute šutnje za preminule iz razreda – Rajku Čop Pleše, Biserku Crnković Popovski, Miljenka Jelineka, Ivku Mihelčić Volf, Ratimira Račkog, Živka Majetića, Mariju Jakljević Tomac, Marka Jugovića (Marinu) i Josipa Abramovića, prisjetili su se i razrednika te profesora dr. Ante Sekulića, prof. Ane i Štefice Crnić, Ivana Majnarića, Ivice Glavovića, Nikole Ivezića, Nevenke Kužine kao i zadnje umrlih, Zore Muvrin i Mire Polić Smiljanić.
S dolazećima “izvana” (iz Slovenije, Primorja, s otoka), komentiran je malo zapušten izgled grada, sve tješnji prostor kretanja, sve praznije kuće… Sve glasniji niz razmijenjenih poruka prestao je kad je uslijedio izvrstan i bogat posluženi ručak domaćina, kombinacija mesa, povrća, salata i kolača. On je osobito prijao ženskom dijelu maturantske populacije jer ga, iznimno toga dana, nisu morale same spravljati. Uz kavu i piće uslijedili su razgovori i brojna mobitel-fotografiranja te glasna prisjećanja tako da je i to – taj rasponom godina veliki susret – učinilo još većim još značajnijim. Ne slavi se 60-godišnjica često, treba je doživjeti još prilično bistre glave, okrenut svojim osobnim i obiteljskim planovima. Rastanak su okončali predvečernjim silaskom u grad pred slastičarnicom Zagreb. Poljubac i pozdrav za kraj, uz još jedan spomen i podijeljenu žalost što uvijek iste kolegice i kolege izostaju, ne dolaze, ne javljaju se, ne odazivaju na poziv i sastanak “koji stvarno može biti i rastanak.”
I autorica ovoga članka, bivajući među maturantima visoke obljetnice, snimila je bezbroj poza svojih nekadašnjih razrednih prijatelja, na slici (prvi red, lijevo-desno) su: Josip Jauk, Nataša Muvrin Šepelj, Đurđa Štanfelj Pleše, Tatjana Kezele Vujinović, Dragica Majnarić, Darko Rački, Tanja Nikola Tomac, Ankica Andlar Petranović, i u drugom redu, lijevo-desno su: Jagoda Majnarić Randić, Vitomir Pleše, Branko Kezele, Nada Komočar Glad i Marko Balen.