KULTURA NA ČEKANJU

Nakon sedam godina rada, velološinjsko kino ostaje bez novaca, bez filma i filmskog festivala

Bojan Purić

Kroz nekoliko faza povećan je kapacitet gledališta / Foto: Bojan Purić

Kroz nekoliko faza povećan je kapacitet gledališta / Foto: Bojan Purić

Marko Hesky je kontaktirao Grad, gdje je odlučeno da, s obzirom na sve što je postigao, ne bi trebalo odustati, odnosno ne bi smio biti prepušten sam sebi, kao što je to bilo



Nakon sedam godina filmskih projekcija, kazališnih predstava, filmskih radionica i koncerata, do daljnjega je prestalo s radom kino u Velom Lošinju, a kakva će mu biti budućnost, ovisi o financiranju iz blagajne Grada Malog Lošinja.


Veli Lošinj ima dugu kinematografsku tradiciju, još od vremena austrougarske uprave na ovom području, no povijest veloselskog kina nije sustavno obrađena, što ne čudi s obzirom na česte prekide u radu i razdoblja kada filmske vrpce nisu bile u pokretu.


Priča se da su najranije projekcije bile na otvorenom, na fasadi zgrade u kojoj je kasnije desetljećima radila Riječka banka, a sada se ondje tijekom turističke sezone prodaju ljetne potrepštine.




Između dva svjetska rata i nakon njih, projekcije su bile u dvorani Narodnog doma na rivi, po svemu sudeći do 1967. godine, krajem osamdesetih godina povremeno je ondje filmove prikazivao mjesni učitelj Stevo Đurić, a u novije vrijeme toga se prihvatio svestrani Marko Hesky, zaposlen u obiteljskoj turističkoj agenciji.


S jedne od predstava za djecu u veloselskom teatru / Foto: Bojan Purić

S jedne od predstava za djecu u veloselskom teatru / Foto: Bojan Purić


Prikazano 700 filmova


Još kao osnovnoškolac, boraveći često u Zagrebu, zaljubio se u film gledajući »Zvjezdane ratove« u kinu. Sam je potom uzeo kameru i mikrofon te snimao sa sumještanima vršnjacima.


Kao trinaestogodišnjak u Zagrebu pohađao je malu školu montaže filmova pod vodstvom redatelja Ognjena Sviličića, a već s petnaest godina upustio se u organizaciju i u Veli Lošinj doveo Reviju amaterskog filma. Potom je pokrenuo festival dokumentarnog filma »Apox« (nazvan prema Apoksiomenu, antičkom kipu pronađenom u podmorju lošinjskog akvatorija) i vodio ga četiri godine, koristeći amatersku opremu za prikazivanje filmova.


Nakon stanke, sada već u odrasloj dobi, udahnuo je novi život Kinosali, kako je mještani zovu, s prijateljima je očistivši od otpada koji se ovdje nakupio održavanjem drugih priredbi – karnevalskih, sportskih, političkih i drugih, osnovao udrugu Relive i ponovo počeo s projekcijama filmova, pri čemu je veliki korak naprijed bila nabava novog projektora, platna i zvučnika, novcem Ministarstva kulture Republike Hrvatske.


Iz istog izvora uskoro je nabavljeno i osamdeset novih sjedalica, primjerenih suvremenom kinu, što je uz osamdeset postojećih plastičnih stolica, udvostručilo kapacitet gledališta.


Daljnjim donacijama, uključujući i EU-sredstva za obnovu krova te sredstva Grada Malog Lošinja za obnovu interijera koji čini i balkon (galerija), kapacitet je došao do 270. Uključujući dokumentarce s festivala Apox, ukupno je otada prikazano sedamsto filmova, održano je 65 kazališnih predstava, niz koncerata, a tome treba pridodati i događaje izvan dvorane, ali u istoj organizaciji – koncert klasične glazbe »Opera pod zvijezdama« te metal-skupine Cold Snap na proplanku parka iza župne crkve, koncert francuske skupine Joke ispred župne crkve te sudjelovanje u organizaciji mjesnih fešti.


Marko Hesky, voditelj kina u Velom Lošinju / Foto: Bojan Purić

Marko Hesky, voditelj kina u Velom Lošinju / Foto: Bojan Purić


Mnogo volonterskih sati


Sam festival dokumentarnog filma Apox priča je za sebe. Tek poneki od prikazanih filmova uspio je privući veći broj gledatelja, no festival je poslužio kao odskočna daska za mlade redatelje iz različitih krajeva svijeta. Na programu su bile teme koje rijetko nalaze mjesto u repertoaru kina u susjednom i većem Malom Lošinju – od života žena iz BiH izbjeglih pred ratnim užasima u Austriju, preko priča o ukrajinskim ratnim veteranima i političkom kaosu u Libanonu, do sudbina s obje strane izraelsko-palestinskih sukoba.


Osim filmova, održavane su i dječje filmske radionice, javne tribine o širokom rasponu društvenih tema, izložbe i aukcije radova lošinjskih umjetničkih stvaratelja. Već na otvaranju ovogodišnjeg festivala Hesky je poručio da je ovo posljednje izdanje Apoxa.


Sve je to izvedeno uz mnogo volonterskih sati, prvenstveno Heskyja i prvog mu suradnika Ratka Vidovića, a programi su svojom aktualnošću i raznolikošću privlačili ne samo stanovnike Velog Lošinja, nego i susjede iz Malog Lošinja, pa i drugih, udaljenijih cresko-lošinjskih mjesta.


Navodeći kao glavni razlog nerazumijevanje gradske vlasti, Hesky je ove jeseni odlučio napraviti stanku. Nakon ovogodišnjeg festivala Apox u listopadu odlučio je staviti ključ u bravu i do kraja godine ne održavati projekcije ni predstave.


Istodobno je Pučkom otvorenom učilištu Mali Lošinj, ustanovi koja vodi kino »Vladimir Nazor« u Malom Lošinju i ondje održava filmske projekcije, kazališne predstave i koncerte, dao prijedlog o mogućnosti buduće suradnje.


Mogućnost suradnje


– Marko Hesky je kontaktirao Grad, gdje je odlučeno da, s obzirom na sve što je postigao, ne bi trebalo odustati, odnosno ne bi smio biti prepušten sam sebi, kao što je to bilo. Napravio je plan i na sastanku smo razgovarali o mogućnostima suradnje. Postoji projekt ‘Kulturni program Veli Lošinj’, koji bi dijelom sufinanciralo Pučko otvoreno učilište, koje se ne bi uplitalo u program, kao što je to slučaj s Jazz-festivalom u Malom Lošinju, Osorskim glazbenim večerima ili Danima Josipa Kašmana. Sudjelovali bismo kroz financijski dio, ustupanje prostora i uvrštavanje u naš reklamni prostor. U prijedlogu proračuna za 2026. godinu je stavka od 30 tisuća eura i bitno je da imamo poziciju u proračunu, kao početna sredstva, a ako bude potrebe, uvijek postoji i rebalans proračuna, što bi ovisilo o kvaliteti programa. Ističem, ne bismo ulazili u njegov prostor kreativnosti, rekla nam je Martina Lipovac, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Mali Lošinj, napominjući da još nije bilo razgovora o tome kako bi se koristio novac uprihodovan od prodaje ulaznica u veloselskom teatru, kao i da, prije no što Gradsko vijeće donese proračun, nikakav program ne bi započeo – vjerojatno ni u siječnju, kada je posjet ovakvim priredbama ionako slab.


Martina Lipovac, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta / Foto: B. Purić

Martina Lipovac, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta / Foto: B. Purić


  Postoji projekt ‘Kulturni program Veli Lošinj’, koji bi dijelom sufinanciralo Pučko otvoreno učilište koje se ne bi uplitalo u program, kao što je to slučaj s Jazz-festivalom u Malom Lošinju, Osorskim glazbenim večerima ili Danima Josipa Kašmana


Martina Lipovac


KLJUČ U BRAVU


Nakon ovogodišnjeg festivala Apox u listopadu, Marko Hesky odlučio je staviti ključ u bravu i do kraja godine ne održavati projekcije ni predstave