Vrije na creskoj Tramontani. Nakon što je u svega nekoliko dana opet došlo do totalnog pada električne mreže, tuga i rezignacija polako prerastaju u – bijes, a nisu rijetki ni pozivi na prosvjede. S obzirom da u ovim ljetnim mjesecima uz malobrojno stanovništvo u mjestima Tramontane, od Belog do Ivanja ima i velik broj potomaka obitelji koje je upravo desetljetna nebriga prema tom dijelu otoka otjerala s Cresa, situacija se intenzivirala. Javila nam je i ovom prigodom Mateja Ključarić, i inače angažirana na rješavanju problema s nestancima struje, majka dvoje jako male djece, stalna stanovnica Belog.

– Ove sam vas zime upoznala sa problematikom kratkotrajnih i dugotrajnih nestanaka električne energije na sjevernom dijelu najvećeg otoka u Hrvatskoj, Tramontani na Cresu. Tada smo “digli halabuku” te nam je HEP dostavio agregat u Porozinu kako bi napajao sjever otoka uslijed nestanaka struje. To se sve lijepo dokumentiralo i objavilo u medijima – sjever je dobio što je tražio. Međutim, tu nije kraj ovoj priči. Naime, taj agregat nikada nije stavljen u funkciju. U Porozini je bio četiri dana nakon čega je odveden u Lošinj od kuda nikada nije vraćen, a struja je i dalje nestajala. Objašnjeno nam je da taj agregat nikada ne bi ni mogao napajati cijeli sjever uslijed iznenadnih nestanaka struje, već jedino kada su planirani radovi na nekom području, pojašnjava nam Ključarić.

Nakon zime uobičajeno je da dolazi proljeće. A proljeće 2025. godine donijelo je još jednu lastu – lokalne izbore. Idu, kako je to već običaj, silne priče o silnim investicijama. O dva milijuna eura u projekt izgradnje vodovoda i desalinizatora u Belom. Obećanja se sa svih strana, mada, budimo iskreni – područje je predivno i veliko ali jako siromašno biračima, glasovima i samom time postaje možda ne nebitno, ali svakako da politički drugorazredno. S obzirom da novca uvijek nedostaje, troši ga se tamo gdje se izbori odlučuju.

– Hvale se na sva zvona! Ali nigdje se ne piše kako je cesta od mjesta do plaže bila zatvorena četiri mjeseca, sve do 10. lipnja, kako su ugostitelji morali barkama ići na Glavotok naći se s dobavljačima kako bi im isti doveli robu na Krk jer se na plažu Beli ne mogu spustiti, a ugostiteljski objekti se moraju pripremiti za početak sezone, kako se kamp otvorio dva tjedna kasnije zbog kašnjenja radova, kako je cijela turistička sezona u ovom turističkom mjestu kasnila. Iskopana je ogromna rupa uz cestu koja vodi na plažu Beli namijenjena desalinizatoru, te ostavljena tako. Uz desalinizator neće biti povezan nikakav agregat koji će ga napajati tokom nestanaka električne energije tako da ponovno nećemo imati vode kada ostanemo bez struje, pojašnjava nam silno rezignirana Ključarić.

A nakon proljeća, i to je uobičajeno – ljeto. A s njime, s obzirom da su izbori i obećanja prošli, krajem lipnja ponovno kreću “blinkanja”. Beli i sjever otoka se pun turistima. “Špica” je sezone. 26. srpnja. u na večer u 20 sati uslijed snažnog nevremena nestaje struje – time i vode, sve do 8,30 sati drugoga dana. Gosti su u najvećem broju silno začuđeno – Hrvatska se u svijetu turizma predstavlja kao infrastrukturno savršeno uređena država. Kako sad, na otoku istinski fantastične ljepote, ni struje, ni vode! Da nema kanalizacije bolje da i ne znaju.

– Sinoć, 31. srpnja. u 21,30 sati uslijed bistrog i čistog dana, bez trunke vjetra, grmljavine, posolice ili ikakve druge vremenske nepogode ponovno nestaje struje i vode. Kažu iz HEP-a kvar na dalekovodu te smo opet do jutra bez električne energije. Osobno imam trogodišnje i tromjesečno dijete, te živim ovdje cijelu godinu i ovakvi nestanci struje od po 12 sati mi nisu nimalo fora… Bitno da se hvali sa 180 godina turizma, sve je divno i krasno, razni eventi posvuda, a Tramontana i njeni turisti u mraku i bez vode mogu stoga samo uskliknuti – Živio turizam u 21. stoljeću, zaključuje Mateja Ključarić.

I na taj način daje jedan silno točni jednako toliko tužni opis života na najzaostalijem, dakako kad govorimo o infrastrukturi, otoku u Primorsko-goranskoj županiji. Kad je riječ o većim otocima i u Hrvatskoj. Cres – ni struje, ni vode, ni kanalizacije. OK, možda bi se moglo govoriti o robinzonskom turizmu, no onim rijetkim, a moglo bi ih biti i manje, stanovnicima Tramuntane to nije nimalo – fora.

Iako se nakon svega, nakon ponižavanja i učinjene štete pojavila informacija kako agregat kreće prema Porozini, pravo se rješenje ni ne nazire. Agregat je dolazio i odlazio, problemi ostaju. Ljudi nestaju. A Županija – “najrazvijeniji dio Hrvatske”.