SIMEON STEFANOVIĆ

Mladi Riječanin otkrio novo rješenje za poznati matematički problem: “Već s četiri godine je rješavao sudoku i znao tablicu množenja”

Ingrid Šestan Kučić

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

Na matematičkom Turniru gradova sa sjedištem u Moskvi, održanom online zbog pandemije, dobili smo skup zadataka među kojima je bio i Radonov teorem. Riješio sam ga na način na koji ga nitko dosad još nije riješio. Na puno lakši način koji je razumljiv mnogima i za to sam dobio posebnu pohvalu, priča Simeon Stefanović



RIJEKA – S dvije godine brojio je do deset na tri jezika, s četiri je znao cijelu tablicu množenja, tada je već rješavao i sudoku, a u trećem razredu osnovne škole riješio je matematički zadatak s državne mature za koji se u medijima tvrdilo da je tadašnjim maturantima zagorčao ispit. Učenik drugog razreda Srednje škole za elektrotehniku i računalstvo Simeon Stefanović danas je dvostruki državni prvak i to iz matematike i informatike, iza sebe ima 16 sudjelovanja na državnim razinama natjecanja, niz osvojenih mjesta u samom vrhu, ali i riješen Radonov teorem na način na koji ga dosad nitko nije riješio.


– Ove sam godine osvojio prvo mjesto na državnom natjecanju iz matematike, varijanta B, kao i prvo mjesto na državnom natjecanju u kategoriji osnove informatike za strukovne škole. Na natjecanja idem od drugog razreda osnovne škole. Krenuo sam s Klokanom bez granica, a od 5. razreda redovito idem na školska, županijska i državna natjecanja. Ove sam godine sudjelovao i na matematičkom Turniru gradova sa sjedištem u Moskvi koje se održalo online zbog pandemije. Dobili smo skup zadataka među kojima je bio i Radonov teorem. Nisam znao da se radi o nečemu što je mnogima komplicirano. Riješio sam ga na način na koji ga nitko dosad još nije riješio. Na puno lakši način koji je razumljiv mnogima i za to sam iz Moskve dobio posebnu pohvalu, govori Simeon.


Simeon Stefanović SNIMIO: VEDRAN KARUZA


Oskar znanja


Osvojio je i Oskar znanja za prošlu školsku godinu i to za prošlogodišnje prvo mjesto na državnom natjecanju iz matematike, za koju kaže da je voli oduvijek. I prije nego je krenuo u školu, privlačile su ga prirodne znanosti te je često, kaže, znao s majkom razgovarati o brojevima i tražiti da mu postavlja zadatke.




– Roditelji su mi velika podrška, posebno mama s kojom sam još kao mali radio matematiku. Kad sam bio u trećem razredu osnovne škole, po medijima se pisalo o zadatku iz matematike s državne mature koji je maturantima predstavljao velik problem. Mama mi ga je pročitala, a ja sam ga bez papira i olovke riješio. U osmom sam razredu iz zabave išao rješavati zadatke više razine matematike s državne mature, prisjeća se Simeon.


Moja budućnost je znanost

Na pitanje zbog čega je odabrao baš strukovnu školu, a ne matematičko-prirodoslovni gimnazijski program, Simeon kaže da je zapravo njegova želja bila upisati zagrebački MIOC, ali kako financijske mogućnosti to nisu dopuštale, odluka je pala na Srednju školu za elektrotehniku i računalstvo i to upravo zbog računalstva.
– Draže mi je ići u strukovnu školu jer je ovdje 50 posto predmeta stručno, a to me zanima. Zanimaju me svi prirodoslovni predmeti, pojašnjava Simeon.
Oko budućnosti dvojbe nema jer njegova je budućnost znanost. Ta odluka alternativu nema, a do tada čekaju ga još dvije godine srednjoškolskog obrazovanja koje će pratiti odlasci na najviše razine natjecanja.
– Vidim se u znanosti. Ne znam još točno gdje, ali to će biti znanost. Zasad planiram nastavak školovanja na riječkom Tehničkom fakultetu ili zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računalstva, zaključuje riječki srednjoškolac.

Od prvog školskog dana pa do danas on je čisti odlikaš, a iako su mu prirodoslovni predmeti najdraži, nema problema ni s drugima.


Čitanje i učenje


– Jako volim čitati. Čitam sve i ne biram. Volim slobodno vrijeme provoditi učeći, ali volim zaigrati i nogomet i stolni tenis s prijateljima. Za školu gotovo i ne učim jer kroz pripreme za razna natjecanja školsko sam gradivo već prošao. Tako da mi je dovoljno samo se prisjetiti prije testa, otkriva Simeon.


U školi mu je zapravo dosadno jer gradivo koje se uči on je već odavno prošao. I tako je od prvog dana školovanja jer u prvi je razred krenuo sa znanjem računanja, množenja, čitanja i pisanja. Priprema za natjecanja, kaže, sasvim je druga priča jer tu je vrlo često prepušten sam sebi i vanjskim mentorima iz Centra tehničke kulture te udruge Mladi nadareni matematičari koja mahom okuplja studente.


– Na natjecanjima je gradivo koje se ne radi u školi i potrebno je dodatno raditi. Treba puno volje, vremena i želje. Poznata je stvar da hrvatski školski sustav ne prepoznaje nadarenu djecu. S njima se ne radi i uglavnom su prepuštena sama sebi. Opstanu samo oni koji imaju volje i želje sami raditi. Ima i profesora koji se trude i pomažu. Svaka čast izuzecima, ali nisu svi takvi, kaže Simeon.