Što takvim postavljanjem izbornih lista, što voljom birača, nakon svibanjskih izbora u Gradskom vijeću Malog Lošinja došlo je do pomlađivanja i to u političkom odnosu snaga različitom od ranijih – Lošinj i dalje ima istu gradonačelnicu, HDZ-ovu Anu Kučić, no njena je lista s pet mjesta u Vijeću ostala izolirana prilikom konstituiranja, nakon što je osmero ostalih vijećnika s tri različite liste zajedno odlučilo da Mario Okmažić iz Akcije mladih (AM) bude predsjednik Vijeća, pa je sada vlast na otoku podijeljena.

Ovaj pregled i svojevrsno predstavljanje mlade (mlađe) garniture, koja ima devet od ukupno trinaest mjesta u lošinjskom parlamentu, počinjemo upravo novim predsjednikom, odnosno strankom koja mladost naglašava u nazivu.

U nedostatku sređenih povijesnih podataka, teško je reći tko je najmlađa osoba koja je u povijesti Lošinja bila na nekoj od nominalno vodećih dužnosti (poznavatelji otočne povijesti možda će se sjetiti da je poslije II. svjetskog rata prvi čovjek tadašnjega cresko-lošinjskog kotara bio Frane Fatuta, u dobi od 24 godine), no Mario Okmažić (28) sigurno je najmlađi u novije doba.

– Radim u turizmu i gledam strane državljane koji dolaze u posjet našoj zemlji i smatram da kao pojedinci nisu ništa bolji od nas, a politikom se bavim zato što smatram da sustav vode ljudi kojima interes malog čovjeka nije bitan i pretvorili su Hrvatsku u nepravedno društvo, s poznanstvom bitnijim od znanja i sposobnosti. Želim živjeti u poštenoj pravednoj državi koja radi u interesu svojih državljana, kaže Okmažić, koji se ispočetka zanimao za teme iz nacionalne politike i aktivirao u stranci Promijenimo Hrvatsku Ivana Lovrinovića, a ondje mu se tada pridružio prijatelj, sada i kolega iz AM i Vijeća Marin Kajkara (29), te su na balkonu studentskog stana dogovorili da će se kandidirati na sljedećim izborima.

Mario Okmažić i Marin Kajkara / Foto Bojan PURIĆ

Trebamo raditi zajedno

U AM su ušli ocijenivši da je ta stranka zastupljena u obalnoj Hrvatskoj i daje autonomiju svojim ograncima.

– Ne nameće ideologiju, bavi se komunalnim pitanjima i radi isključivo na unapređenju kvalitete života čovjeka, bez obzira je li on lijevo-desno, hetero-homo, kaže Okmažić. Dvojac se slaže da je veliki problem neuključivanje mladih u politiku.

– Ljudi mi kažu: kako ti se to da? Pružaju podršku, ali se ne usuđuju ući u politiku. Znam da javni nastupi i pripreme za sjednice nisu laki, ali mogli bi dati ideju i surađivati na projektima. U ovom sazivu se to možda i prvi put događa, kaže Kajkara, koji ne pretendira dalje od lokalne politike, eventualno do mjesta u Županijskoj skupštini, u kojoj Lošinj sada nema nikoga.

– Dok se broj ljudi u politici ne poveća, uvijek će postojati mogućnosti stvaranja političkog kartela koji radi za interes članova kartela i ne mora odgovarati nikome. Bio sam dio oporbe u Vijeću koja nije imala pravo glasa, jer je HDZ sa satelitima tvorio većinu i nije me se ništa pitalo. Štoviše, za sve prijedloge je većina imala zatvorena vrata, iako moram reći da postoje pojedinci u gradskoj upravi koji su imali sluha za naše ideje i bili neutralni, navodi Okmažić, koji nastavlja s planom osnivanja mjesnih odbora u Malom Lošinju, a želi provesti i izradu Registra nekretnina, takvog da se na interaktivnoj karti može vidjeti status gradskih prostora, a želi još i širenje stambenih i poslovnih područja. Zaključno, kaže da se ne opterećuje time koliko će trajati ovakav odnos snaga u Vijeću i da se politikom bavi zato što se njome bave nekapacitirani ljudi koji ne žele dobro drugima.

Tin Mrvac (33) poslom je, kao terapeut, blizak temama iz rada s mladima, s potrebitima, godinama je angažiran u različitim dobrotvornim akcijama, a u nogometu je igrač, trener i član vodstva kluba. To su i područja u kojima se aktivirao u politici, ušavši u Vijeće na listi HDZ-a. Kako kaže, nije imao političke ambicije dok ga aktualna gradonačelnica nije pozvala na razgovor i predložila mu uključenje.

– Tražio sam malo vremena za savjetovanje s najbližima i zamislio se; ako mi mladi nećemo sudjelovati, koja je onda naša uloga; sjediti na kavi i žaliti se ili nešto probati? Možda sam bliži HDZ-u, iako se smatram liberalom i nisam klasični primjer HDZ-ovca, nisam svake nedjelje na misi i ne dijelim neka njihova načela. No, stranka nije bitna, bitno je da smo moralni, savjesni, kao što mi je nebitna boja kože, vjera, nacionalnost. Ambicije u politici? Već sam sada umoran od borbi, podmetanja i gluposti i nemam ambicije biti gradonačelnik, predsjednik Vijeća, nego samo da se stvori pozitivnija atmosfera, da se potrudimo naći rješenje. Svih trinaestoro izjasnilo se da ćemo raditi skupa i pozivam sve da se toga držimo, kaže Mrvac.

Tin Mrvac / Snimio: Bojan PURIĆ

Bolji život na otoku

Otprije je u Vijeću Aleksandra Volarić Magazin (37), koja se u HDZ uključila s punoljetnošću.

– U stranci pronalazim svoje osnovne vrijednosti, a tijekom godina sam shvatila da lokalno HDZ djeluje s jako puno dobrih ideja. Obitelj i prijatelji me podržavaju, a sa strane se čuju svakakvi komentari. Treba biti svoj, ako si dosljedan sebi i iskren, sve je u redu. Veseli me što je u Vijeću puno mladih koji jasno izražavaju svoja stajališta i dok god radimo za boljitak otoka, mislim da bi odluke koje se tiču građana trebale prolaziti jednoglasno, kaže Volarić Magazin, zaposlena u stanici za tehnički pregled vozila, zasad ne govoreći o eventualnim daljnjim ambicijama u politici, iako, »nikad se ne zna«.

Elma Mujačić Živković (30), komercijalna referentica u trgovačkoj firmi, novo je lice u političkoj areni. U HSS, pa time i na listu HDZ-HSS, ušla je na poziv stranačkog veterana Marija Kamalića, a kaže da su joj najveći motiv za bavljenje politikom dvojica sinova.

– Mislim da mi kao mladi možemo svojim začinom dodati neko svoje mišljenje, na dobrobit zajednice, da djeci omogućimo bolji život na otoku.

Mario Franković (37) nositelj je nestranačke liste koja je stekla četiri mjesta u Vijeću, a i sada i prije četiri godine u drugom krugu bio je protukandidat gradonačelnici Ani Kučić. Radio je u komunalnoj tvrtki »Vodoopskrba i odvodnja« i, kako kaže, ondje uočio »ozbiljne nedostatke, posebno u komunikaciji među gradskim službama i prema građanima«. Kao ključni trenutak u odluci za politiku navodi onaj kada je postao otac zbog »želje da djeca odrastaju u zdravom okruženju«. Mišljenja je da u malim sredinama politika ne smije biti podređena interesima stranaka:

– Iako su postojale ponude da se priključim nekim strankama, moj cilj nikad nije bio osobna politička karijera, nego promjene; jasne, opipljive i iskrene, kaže Franković i dodaje kako se nitko u njegovoj obitelji nije bavio politikom, isprva najbližima nije bilo jasno otkud taj interes, ali su mu danas najveća podrška.

– Naravno, bilo je i teških trenutaka. Posebice tijekom kampanje suočili smo se s nizom lažnih informacija i napada, ali mene takve stvari ne mogu slomiti. Samo me dodatno motiviraju da ustrajem, govori Franković kojem sadašnji odnos snaga u Vijeću donosi novu ulogu:

– Prvi put nakon 20 godina HDZ nema apsolutnu vlast, sada imamo većinu i možemo provoditi mnogo stvari koje nismo mogli dok smo bili u oporbi. U oporbi je komotno, kritiziraš sve što vlast napravi ili ne napravi, a sada imamo mogućnost odlučivati i realizirati mnoge stvari, ali potreban je veliki angažman i visoka razina kompromisa i komunikacije. Vjerujem da ćemo u tome uspjeti.

Mario Franković i Vini Vešković / Snimio: Bojan PURIĆ

Doza ljutnje političkom scenom

Vini Vešković (35), s Frankovićeve liste, doselila je iz Varaždina i živi u Nerezinama te radi u administraciji građevinske firme. Studirala je u Rijeci i došla sezonski raditi na otok, ovdje se zaljubila i zasnovala obitelj.

– Ne mogu više gledati kako stvari ostaju na mjestu, kako ljudi šute, gube volju za ostankom na otoku i odlaze. Dolaze turisti koji plaćaju da bi bili u ovom raju, a mi šutimo, iako imamo potencijal za puno više. Otok nije uvijek dobra opcija zbog manjka stambenih jedinica i ponude uglavnom sezonskih poslova, ne toliko u struci. Nema sadržaja i potencijala za mlade koji bi željeli ostati, a ne da im ostanak bude nužda, kaže Vešković, koja kao razlog suradnje s Frankovićem navodi iste poglede i nezadovoljstvo stanjem te priključenje timu ljudi koji je voljan slušati sugrađane.

– Reakcije mojih najbližih i mojih prijatelja su isto pozitivne, imala sam tek jednu negativnu. S obzirom na to da sam majka, pretpostavljam da ću u svakodnevici morati žonglirati između svakodnevnih i političkih zadataka, no mislim da politika i treba ljude koji se znaju nositi sa svakodnevnim problemima, zaključuje Vešković.

Jerko Kušeta (27) je najmlađi član Vijeća. Kao nestranački kandidat, na izborima je bio nositelj liste kombinirane s SDP-om i PGS-om i stekli su dva mjesta.

– Politika me uvijek zanimala, čak i u školskim danima, a ljubitelj sam povijesti, naročito bliže, s kojom je politika uvijek povezana, kaže Kušeta, koji se politički aktivirao kandidiravši se i pobijedivši na izborima za Mjesni odbor Velog Lošinja.

– Hoću energiju usmjeriti u ovaj grad i sredinu, to je jedino što ostaje i dobro je uključiti se mlad, dok postoji elan i dok ne dođe do razočaranja u svijet i sve oko sebe. Pozivam mlade da se uključe, ne nužno u politici, jer postoje razni načini bavljenja zajednicom, kaže Kušeta, koji je prije izbora razgovarao i s IDS-om i HNS-om o zajedničkoj listi, no na kraju se nisu dogovorili:

– Vjerujem da bi šira lista polučila još bolji rezultat, ali i ovo je izvrsno. Ako svatko ide sam, onda to ne pokazuje ruku suradnje, a i sustav raspodjele glasova nagrađuje veće koalicije, govori Kušeta koji kao stručni suradnik u uredu za porezno savjetovanje, u Vijeću se namjerava baviti temama iz ekonomije i smatra da u proračunu ima prostora za velike optimizacije.

– Želim da fokus bude na Vijeću i pojačati vidljivost predstavnika manjih mjesta na terenu. U ovom odnosu snaga u Vijeću, nećemo samo imati odluke koje dolaze i prolaze, nego će svatko imati prostora za komentar, a mislim da je ovakvo Vijeće održivo i da nema strašnih podjela, čega su ljudi siti, kaže Kušeta, koji namjerava i dalje biti u Mjesnom odboru, dobije li povjerenje građana:

– U mojim godinama, Vijeće i Mjesni odbor su u fokusu, a u budućnosti, tko zna…

Nađa Bojić-Kesar (40), profesorica hrvatskog jezika, za SDP se opredijelila oduvijek sklona lijevim političkim opcijama.

– Privukli su me temeljni postulati stranke, ravnopravnost, otvorenost i briga za malog čovjeka. Možda i zato što je, kada sam bila mlađa, SDP bio jači, možda i zbog predsjednika stranke Račana i Milanovića, koje izdvajam kao lidere koji su usmjerili moja mišljenja o politici. Uvijek me poticala znatiželja, pa i čitalački utjecaj i povijesne ličnosti na koje je ukazivala prof. Lidija Kosmos u srednjoj školi, a u današnjici razočaranje i doza ljutnje političkom scenom i lokalno i državno. Sjećam se da sam jedva čekala napuniti 18 godina da mogu na izbore, a i danas pokušavam objasniti djeci zašto je svaki glas važan i zašto je demokracija naš alat, kaže Bojić-Kesar, koja je u politici orijentirana na lokalnu zajednicu, ali želi i dobru suradnju sa Županijom, a stanje u Vijeću vidi kao dobrodošao dogovor, uključujući i dogovor o različitosti, a ulaz mladih vidi kao dobru priliku.

Nađa Bojić-Kesar i Jerko Kušeta / Snimio: Bojan PURIĆ