Među 1.500 kandidata iz cijeloga svijeta na prijemnom ispitu za jednu od najprestižnijih svjetskih glazbenih akademija u Freiburgu, Tin Fledrović izborio je svoje mjesto. Točnije, jedino mjesto otvoreno za studij klasične harmonike pripalo je osamnaestogodišnjem Matuljcu koji krajem rujna odlazi na petogodišnji studij u Njemačku.

– Prijemni je održan u srpnju. Tada sam na Akademiji upoznao profesora Teodora Anzellottija, s kojim sam i ranije online stupio u kontakt, i saznao da je za studij klasične harmonike otvoreno samo jedno mjesto. Nakon dva tjedna ponovo sam bio pozvan kod istog profesora koji mi je objavio kako sam primljen na Akademiju. Bilo je to za mene jedno stresno, intenzivno razdoblje. Sada su preda mnom novi izazovi. Veselim se odlasku u Freiburg, studentski grad u kojem živi oko 30.000 studenata – rekao je Fledrović uoči odlaska na studij u njemački grad.

Roditeljska podrška

Fledrović je harmoniku počeo svirati kao sedmogodišnji dječak, kada je upisao osnovnu glazbenu školu »Tarla« u Opatiji. Kasnije je nastavio školovanje u glazbenoj školi pri osnovnoj školi u Kastvu, a potom i upisao srednju glazbenu školu u Rijeci »Ivan Matetić Ronjgov«.

– S harmonikom sam se susreo još kao mali dječak. U ovom kraju ona je tradicija, neizostavna na svim feštama u našim konobama. No, vjerojatno jedan od važnijih trenutaka dogodio se kada je moj tata dobio ponudu od prijatelja da kupi jednu malu harmoniku. Donio ju je u kuću, i ona je postala predmet mog proučavanja. Tada još nisam bio dorastao da bih je počeo svirati, a u trenutku kada sam stasao i krenuo u osnovnu školu, roditelji su me upisali i u glazbenu školu. Tijekom mog glazbenog školovanja velika podrška bio mi je profesor Mihalj Ivković.

On mi je bio više od profesora. Bilo je trenutaka kada nisam imao jasnu viziju što želim u životu, kada nisam znao želim li se baviti klasičnom glazbom. On je te moje krizne trenutke znao prepoznati, znao je što treba i tada sam zbog njega i nastavio. Nakon toga krenuo sam u srednju glazbenu školu, upisao harmoniku u klasi Josipa Nemeta, a onda u drugom razredu nastavio kod profesora Nena Atanaskovića s kojim sam uspostavio dobar odnos, recimo da smo se našli. On mi je pokazao put kojim trebam ići. Bilo je puno posla, ali on me poticao i omogućio da radim po naprednom programu pa sam u kratko vrijeme savladao uistinu mnogo. Mogu reći da sam u pravom trenutku imao prave ljude oko sebe, profesore glazbe, roditelje. Zato sam za svoje uspjehe zahvalan svojim profesorima i prijateljima koji su mi bili potpora u teškim trenucima, ali prvenstveno roditeljima koji su mi bili moralna i financijska podrška – govori student glazbe.

Album i edukacija

Želja mu je jednog dana snimiti nosač zvuka klasične glazbe, ali i poučavati mlade glazbenike.
– Sada je na meni da izvučem maksimum. Nikad ne znam do kuda će me to dovesti, ali nadam se da ću na ovoj, jednoj od najboljih akademija na svijetu, steći znanje koje ću moći prenositi djeci i mladima na Liburniji. Harmonika je mlad instrument i potrebne su još godine i godine razvoja u odnosu na neke druge instrumente, kao primjerice klavir. Tako da ću se nastojati razvijati zajedno s njom. Kaže se kako se ne pamti izvođač, nego inovator. U ovoj se profesiji teško držati plana jer je to osebujno zanimanje, uglavnom, ispred mene je petogodišnje istraživanje – kazao je mladić koji iza sebe ima i značajan broj glazbenih nagrada.

Prvu nagradu osvojio je na Hrvatskom natjecanju za harmoniku u Daruvaru 2018. godine, iste godine na Eufoniji u Novom Sadu primio je drugu nagradu, a 2019. i prvu nagradu HDGPP-a. Kaže da iza svakog uspjeha, pa i ovakvog u glazbi, uvijek stoji trud i rad, a talent tek malo pomaže. Fledroviću nikada nije bio problem s prijateljima u konobi »skrenuti« s puta klasične glazbe i približiti se narodnom glazbenom izričaju. Osim na harmonici. to u privatnom društvu rado čini i na gitari. Gušt je, kaže, u konobama se na taj način družiti i veseliti, pa i zapjevati. Za svoje Frančiće kaže da su »najboje mesto na svete« tako da ne treba sumnjati da će se jedan dan ovamo i vratiti, pun znanja i želje da znanje prenese novim naraštajima. U međuvremenu ovaj posebno talentirani mladi glazbenik ljetnu pauzu od školovanja koristit će kao i dosad – radeći kao skiper.
– Ljeto provodim totalno suprotno – vozim turiste po kvarnerskim otocima i po Opatijskoj rivijeri. Lijep mi je osjećaj pokazati gostima ljepote našega kraja kojih često ni sami nismo svjesni – zaključuje Fledrović.