Otočki dvojac iz Alpinističkog kluba Annapurna, Milan Krznarić i Stipe Piršljin, krenuli su na biciklima 28. kolovoza iz Otočca put Rumunjske, preciznije, prema rubu zapadnih rumunjskih Karpata, na planinski lanac Apuseni u pokrajini Transilvaniji, odakle su ispenjali i stijenu Rimetea. Riječ je o još jednom nastavku njihove ekspedicije nazvane »Tragovima starog alpinizma«.

Milan i Stipe avanturu su podijelili u devet etapa. Prvi dan vozili su od Otočca do Gline, punih 108 kilometara, a u njihovom zapisu, između ostalog, stoji:

– S glavnog Trga Dražena Bobinca u Otočcu krenuli smo u ovu veliku pustolovinu. Ispratili su nas prijatelji, a podršku nam je dao i gradonačelnik Otočca Goran Bukovac koji nas je biciklom otpratio do Vrhovina. Dalje nastavljamo prema Grabovcu gdje nam se pridružio kolega biciklist Antonio Hodak koji nas je pratio do Slunja, a noćili smo nekoliko kilometara prije Gline, pod krošnjom jednog velebnog stabla.

Drugi dan vozili su 114 kilometara od Gline do Brinjana, a treći od Brinjana do Sigeta ili 107 kilometara. Zabilješka vezana uz treći dan glasi ovako:

– U blizini grada Siget odlučujemo današnju vožnju privesti kraju te zbog laganog rominjanja kiše brzinski izrađujemo bivak za koji se nadamo da će izdržati do jutra. No, nije nam kiša predstavljala jedini problem. Ono što nikako nismo očekivali je zavijanje vukova koji su od nas prema procjeni bili udaljeni 50-ak metara. U nama dolazi do naglog porasta adrenalina te odmah ložimo vatru kako bismo ih držali što dalje od nas te rasprostiremo vreće i pomalo napeti odlazimo na spavanje.

Milan i Stipe imali su dobru »logistiku«, Foto: ZORAN STEGNJAIĆ

Bicikliranje

Ali Stipe i Milan tek su »ubili oko« kad je krenula »tarapana«.

– Možda smo uspjeli odspavati sat vremena. Nakon buđenja imamo što i vidjeti. Nalazimo se u potoku vode koji je napravio jaki pljusak. Nije nam preostalo ništa nego pokupiti svu opremu i izvući se iz vode i blata. Dodatni problem nam je stvarala ilovača koja je obavila kotače bicikla. Uz puknuće nogara bili smo prisiljeni voziti prema središtu grada.

Oko 3 sata ujutro pronalazimo bankomat koji se nalazi u zatvorenom prostoru gdje se uspijemo presvući i izmoreni vrlo brzo zaspimo. No, ni tu ne uspijevamo odmoriti jer nas nakon kratkog vremena budi zaštitar te smo prisiljeni skupiti svu mokru i blatnjavu opremu i odjeću, izaći na kišu i dalje nastaviti potragu za nekim skrovištem.

Neispavani i iscrpljeni nastavljamo dalje. Na prvoj praonici se zaustavljamo kako bismo oprali bicikle i ostalu opremu te vedrog neba i duha vozimo 26 kilometara prema Pečuhu. U Pečuhu smo iznajmili sobu kako bismo se napokon odmorili i iskoristili priliku za sušenje vreća za spavanje i ostale opreme.

A ne, kajgana se ovdje nije posluživala

Peti dan vozili su 133 kilometra na dionici od Pečuha do Milkuta, a šesti dan ušli u Rumunjsku odvozivši etapu od Milkuta do Nadlaca ili 120 kilometara.

Vezano uz šesti dan ekspedicije ili odpedalirana 144 kilometra od Nadlaca do Toca, otočki je dvojac zapisao ovo:
– Prolazimo pored ogromnih postrojenja, okružuju nas duge ravnice, travnjaci te nepregledna stada konja i stogovi sijena. Dolazimo do naseljenih mjesta koja na prvi pogled daju dojam života ljudi u neimaštini. Psi lutalice nalaze se na svakom koraku. Iz mnogih kuća čuje se glasna narodna muzika, a duž velikog dijela puta u zraku se osjećaju čudni mirisi, poput paljevine. Iako smo ušli u drugu vremensku zonu (+1 sat), vrijeme kao da je stalo još prije nekoliko desetljeća. Upravo onako kako smo i ranije čuli i pročitali o ovoj »surovoj« zemlji. U ponoć stajemo s pedaliranjem i noć provodimo u šumi, u blizini sela Toc.

I biciklisti, i alpinisti

Alpinizam

Osmi dan proveli su na 127 kilometara dugom putu od Toca do Alba Iulie, otkrili pitomiju stranu Rumunjske i isprobali rumunjsku kuhinju. Nakon devet dana provedenih na cesti, pedaliranja 15 sati dnevno, odvoženih 900 kilometara, vozili su još 56 koliko im je trebalo do cilja – naselja Rimetea, da bi desetog dana ekspedicije od biciklista postali alpinisti i krenuli se penjati na stijenu Rimetea.

– Uputili smo se na planinu Apuseni prema stijenama Rimetea, koje smo prepoznavali preko fotografija i skica. Prilaz stijenama je težak i surov, teško ga je bilo pronaći, ali jesmo – bio je to smjer Muchia tisei, ocijenjen penjačkom ocjenom 5a.

Dok smo tražili stijenu, uživali smo u prekrasnom krajoliku sela Rametea, i slušali glasanje divljih životinja te se nadali da nećemo naići na medvjede kojih ima na ovom području. Smjer ima lijepa hvatišta i poprilično vertikalne dužine. Dan smo proveli u penjanju i zabilježili lijepe fotografije za uspomenu na ispunjenje našeg glavnog cilja ekspedicije Tragovima starog alpinizma, stoji u posljednjem zapisu s ekspedicije od Otočca do Rimetee, dvojice otočkih entuzijasta i njihove logistike.

Jedno od prenoćišta pod “vedrim nebom”