KUTEREVO – Tražili smo informacije iz Utočišta za medvjede u Kuterevu, a voditelj ove ustanove Ivan Crnković Pavenka po običaju je vrlo razgovorljiv, ljubazan i domišljat.

– Svi naši medvjedi su OK. Kada im je vruće, drže se hladovine brloga ili se kupaju u svojim bazenima. Vrućina nam je zajednički neprijatelj.

Ova kiša je koristila jer je donijela osvježenje, opet se probudila vegetacija i raste trava.

Jučer smo ispratili 19 volontera iz Njemačke i Francuske, dan ranije 17 skauta iz Francuske.

Imamo zanimljivu priču o jednom Kataloncu iz Barcelone koji je kod nas bio prije 10 godina, zadnji put je nedavno ovdje boravio 10 mjeseci. Usput nam je rekao kako je on obiteljski čovjek s dvoje djece.

Kuterevo i Velebit su ga očarali jer je nakon toliko vremena morao opet doći k nama, ističe Pavenka.

Projekt Koegs

U Kuterevu trenutno borave četiri obitelji “nomada”, sve učestalijeg načina života pojedinih europskih obitelji. Svoju djecu uče suživotu i razumijevanju prirode i njezinih zakona. Pavenka s ponosom naglašava nakanu provođena projekta Koegs.

– To je kratica od koegzistencije, suživota.

Želimo se sasvim odmaknuti od nesporazuma između prirode i ljudi.

Selo Kuterevo je primjer koegzistencije za bolji planet i prihvaćanje. Ovdje su ljudi posebni.

Ponosni gorštaci koji štuju i prihvaćaju sve različitosti.

Tako su i nas prihvatili s razumijevanjem i uvijek nam pomažu.

U obližnjem selu Crno Jezero pokrenuli smo projekt čiji je rezultat dolazak medvjeda divljine. Projekt Bellanny ili Lijepa Ana ovo selo prihvaća kao dobru ideju.

Medvjedi jedu meso, ali im manje treba nego li nama ljudima.

Zato su naši medvjedi bolje nego mi jer uglavnom jedu biljnu hranu.

Kod Crnog Jezera posađeno je mnoštvo divljih voćki koje su redovna prehrana medvjeda u divljini. Zato tamo nema nasrtaja medvjeda na pčele i pitome voćke, zaključuje Pavenka.

Put lubenica

Štićenici Utočišta znaju po brojnim posjetiteljima da je u tijeku turistička sezona.

Nisu uznemireni, već pomalo “glume zvijezde”, kupaju se ili proviruju iz brloga. Stariji vjerojatno sanjaju lubenice. Pavenka pojašnjava.

– Prije nekoliko godina stigao nam je iz Zagreba kamion krcat lubenica. Bile su vrlo jestive, ali već pomalo na izmaku za ljudsku prehranu. Naši medvjedi su ih danima jeli. Zato se ovih dana osvrću na svaki zvuk kamiona nadajući se slatkoj donaciji, pripovijeda voditelj Utočišta za medvjede Ivan Crnković Pavenka.

Dok nema lubenica, za prehranu medvjeda brinu se trgovački lanci i privatne trgovine iz Otočca i okoline koji Pavenku redovno obavještavaju o količinama i vrstama voća i povrća koji više nisu za prodaju, ali ih medvjedi obožavaju.