GOSPIĆ Kaniška Čitaonica svakako je jedna od kulturoloških simbola Gospića. Osnovana je 1907.  godine i svoju je djelatnost zadržala, s različitim intenzitetom i u različitim oblicima, sve do 1968. kad je zgrada nestala u požaru. Nakon njene obnove i stavljanja u funkciju požar  opet poharao ovu zgradu 4. siječnja 2022. godine. Pri tome je potpuno uništena kotlovnica, vanjski dio zgrade, stolarija, elektro instalacije i krovište, kao i sportska i glazbena oprema korisnika čitaone. Grad Gospić je ubrzo pokrenuo obnovu zgrade. Nakon sanacije i izmjene dijela krovne konstrukcije ovih dana se postavlja novi limeni pokrov na cijelom krovištu zgrade. Radove izvodi tvrtka Jandrić iz Korenice, a sve radove u potpunosti financira Grad Gospić. Nakon izmjene pokrova planira se ugradnja nove stolarije.

Kulturni identitet Gospića

Prema dostupnim materijalima iz Državnog arhiva u Gospiću među osnivačkim Pravilima Čitaonice ističe se kao najvažnija njezina zadaća razvijanje društvenosti i svih društvenih krijeposti u Kaniži, širenje kulture čitanja časopisa i knjiga, potpomaganje hrvatske književnosti i umjetnosti te buđenje hrvatske svijesti u seljaštvu. Čitaonica je priređivala posijela, kazališne predstave, glazbene nastupe, javna predavanja i zabave. Jedna od najvažnijih njezinih zadaća bila je opismenjavanje nepismenih. Čitaonica je imala knjižničara, a ukupni se knjižni fond na početku sastojao od 500 knjiga. Dobrovoljnim prilozima i radom dovršena je zgrada Hrvatskog doma, poznate čitaonice, i svečano otvorena 8. srpnja1928. Time je rad društva postao lakši i intenzivniji, a u gospićkoj Kaniži nije bilo ni jednog mještanina koji nije bio član čitaonice jer je u to doba ne biti članom značilo biti manje vrijedan. 

Za II. svjetskog rata u zgradi čitaonice bila je smještena vojska, rad čitaonice je prestao, a knjižni fond uglavnom izgubljen. Unutar čitaone djelovala je niz godina i Tamburaška sekcija koja je postojala do 1957. i vrlo uspješno djelovala okupljajući  glazbenike koji su stvorili ugledni orkestar koji je davao brojne zabave i od čitaonice stvorio mjesto stalnog okupljanja i snažnog utjecaja.  O uspješnosti rada čitaonice govore i zapisi koji kažu da tridesetih godina prošlog stoljeća nije u Kaniži  bilo ni jednog čovjeka do 50 godina koji nije bio pismen. U to je vrijeme Kaniža u kulturnom, gospodarskom i prosvjetnom smislu prednjačila u odnosu na druga mjesta, a društvenost, solidarnost i sloga bile su trajne odrednice Kanižara čije su zabave i društvena događanja u čitaonici posjećivali iz svih obližnjih mjesta.