Prema zapovijedi Glavnog stožera Oružanih snaga RH od 1. studenog 1992. godine u Gospiću je osnovana 6. Gardijska motorizirana brigada Hrvatske vojske.

Zaštitni znak postrojbe bio je vuk, uz staru rimsku uzrečicu „Primus inter pares“-prvi među jednakima. Prvi zapovjednik Vukova bio je pukovnik Mirko Norac, kasnije zapovjednik Zbornog područja Gospić.

U brigadu su se uključili brojni veterani i dragovoljci iz 118. brigade ZNG Gospić, 111. brigade HV, 128. brigade Sveti Vid iz Rijeke, 133. brigade Otočac, kao i brojni dragovoljci s riječkog područja i gotovo iz cijele Hrvatske. Prvo vatreno krštelje Vukovi su imali u siječnju 1993. godine tijekom operacije „Maslenica“ kada su u vrlo teškim, zimskim uvjetima oslobodili šire područje Tulovih greda na Velebitu i područje Rovanjske i Jesenica. Po povratku u Gospić brigada je zatražila promjenu naziva jer je tadašnji naziv frapantno podsjećao na 6. Ličku diviziju koja je tijekom II. svjetskog rata počinila brojne zločine nad civilima i zarobljenom vojskom na Bleiburgu. Naziv brigade je u svibnju 1993. promijenjen u 9. Gardijska brigada „Vukovi“, časno ime koje je nosila sve do raspuštanja.

U četvrtak, 30. listopada u Gospiću će se obilježiti 33. obljetnica 9. gardijske brigade “Vukovi” i Dan motorizirane bojne Vukovi GMBR OS RH. Program započinje u 11 sati svetom misom u katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije, a u 12 slijedi polaganje vijenaca i paljenje svijeća na spomen-obilježju poginulim Vukovima, na ulazu u vojarnu 9. GBR Vukovi. U 12:30 bit će održana svečana dodjela beretki pripadnicima novim pripadnicima MB Vukovi uz prigodni program ispred spomen-obilježja.

Nositelj ustrojavanja bio je zapovjednik 118. brigade HV-a pukovnik Mirko Norac, a nakon njega brigadir Zvonko Bajković, uz vršitelje dužnosti Milana Čanića – Biću, Franu Tomičića i Antu Došena-Tuna.

Brigada je gotovo svakodnevno imala borbene akcije na 49 km dugoj ličkoj bojiišnici, uz VRO operacije „Medački džep“, „Repetitor“ do oslobađajuće Oluje.

U rujnu 1993. predvodili su glavni udar u “Medačkom džepu”, oslobodivši oko 48 četvornih kilometara do dubine od sedam kilometara između Divosela i Medka. U ožujku 1994., nakon neprijateljskog prodora na Repetitoru na Ljubovu, 9. gbr je žestokim protudjelovanjem vratila položaje i odbila daljnje napredovanje neprijatelja. Po zapovijedi ministra obrane Gojka Šuška, 84. gardijska bojna “Termiti” iz Zadra 9. ožujka 1995. ulazi u sastav brigade kao 2. pješačka bojna koja drži Velebit i 25. srpnja sudjeluje u operaciji “Ljeto ’95”, nagrađenoj pismenim pohvalama. Najveći ispit bila je “Oluja”: zadaća zauzimanja planine Ljubovo i napredovanja prema državnoj granici provedena je unatoč žestokom otporu neprijatelja.

Nakon “Oluje” Vukovi osiguravaju južnu državnu granicu kod Dubrovnika, a u miru provode obuku i ustrojavaju selekcijsko središte u Zadru kroz koje je u 12 kampova uspješno prošlo 788 kandidata. Preustrojem OSRH postrojba je 31. ožujka 2008. raspuštena te je kroz 1. bojnu gardijske motorizirane brigade “Vukovi” u vojarni Eugen Kvaternik nastavila čuvati ime i tradiciju čuvene Devete.

Brigada je dobitnica niza odlikovanja i pohvala; na 10. obljetnicu 2002. odlikovana je Redom kneza Domagoja s ogrlicom, a na 20. obljetnicu i Poveljom predsjednika RH. Kroz postrojbu je prošlo oko 5000 pripadnika; u obranu slobode živote je položilo 56 pripadnika, a 211 ih je ranjeno. Vojnici i veterani uredili su spomen-obilježja u vojarnama i na mjestima pogibije te spomen-sobu u kapelici u vojarni u Gospiću, a gradovi i općine zahvalnost su iskazali imenovanjem ulica i trgova u Gospiću, Ličkom Osiku, Udbini i Sukošanu. Matična vojarna u Gospiću danas nosi ime Vojarna 9. gardijske brigade Vukovi.