Osnivanjem Gospićko-senjske biskupije u Gospiću, nastavio je i dalje postojati Senjski kaptol. Ondje su se večeras okupili kanonici kaptola „Svete Marije“ u konkatedrali Uznesenja blažene djevice Marije u Senju: prepozit mons. Mile Čančar, preč. dr. Richard Pavlić, mons. Marinko Miličević i preč. Nikola Turkalj, začasni kanonici preč. Luka Blažević i preč. Silvijo Milin, umirovljeni kanonici mons. Mile Pecić i mons. mr. Tomislav Šporčić te novoimenovani kanonici preč. Stjepan Zeba i preč. Mile Šajfar.

Novi kanonici su potom ispovijedili svoju vjeru, izrekli prisegu vjernosti i poslušnosti biskupu Ordinariju i senjskom kaptolu te pojedinačno pristupili pred biskupa koji im je podijelio kanonička obilježja: biret, mocetu i kanonički križ. Nakon toga prepozit kaptola mons. Mile Čančar poveo je nove kanonike na njihova mjesta u konkatedralnom koru.

Biskup se u propovijedi najprije osvrnuo na titule kanonika koje su počasne titule za neke svećenike biskupije koji su prepoznati po posebnoj zauzetosti u svećeničkom pastoralu i u promicanju evanđeoskih vrijednosti na planu biskupije, kao izričaj posebne zahvalnosti i poziv da nastave u toj zauzetosti na svim razinama života naše biskupije.

– Ova služba podjeljuje se svećenicima koji su desetljećima zauzeto radili u različitim službama mjesne Crkve te ostavili neizbrisivi trag. Prorok Jeremija u kratkom čitanju kaže: ‘Sjeti se kako stajah pred licem tvojim, da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju’.

Svećenik je osoba molitve i pozvan je svakodnevno prikazivati molitvu za povjereni mu narod. Jeremija moli Gospodina da odvrati jarost svoju zbog grijeha naroda. Na isti način to čini i Mojsije. Bog ne ostaje gluh na ove molitve jer svećenik je čovjek molitve.

Može se završiti teološki studij i biti teolog, ali ako je netko samo teolog bez molitve i oslanja se samo na svoj ratio, takva teologija nema svoj smisao. Može netko jako puno raditi a ne moliti. Takva osoba predstavlja samo sebe. Može netko jako puno moliti a ne raditi.

I tu možemo reći da je takvo nešto uzaludno. Molitelj mora biti onaj koji će i djelima nešto pokazati“. Biskup Križić homiliju je završio citatom pape Franje iz Evangelii gaudium: „Duhom ispunjeni evangelizatori jesu blagovjesnici koji mole i rade. Mistične predodžbe bez čvrstog društvenog i misionarskog dosega nisu od pomoći evangelizaciji, niti disertacije ili društvene ili pastoralne prakse kojima nedostaje duhovnost koja može promijeniti srca.

Ovi jednostrani i nepotpuni prijedlozi dopiru do samo nekoliko skupina i pokazuju se nesposobnima za zračenje izvan njih jer ograničavaju Evanđelje. Ono što je potrebno jest sposobnost njegovanja unutarnjeg prostora koji može dati kršćanski smisao zalaganju i djelovanju.

Bez produljenih trenutaka klanjanja, molitvenog susreta s Riječju, iskrenog razgovora s Gospodinom, naš rad lako postaje besmislen; gubimo energiju kao posljedicu umora i poteškoća, a naš žar nestaje. Crkva ima prijeku potrebu za dubokim dahom molitve i neizmjerno me veseli što je sve više zajednica posvećenih molitvi i zagovoru, molitvenom čitanju Božje riječi i trajnom klanjanju Euharistiji.

Ipak, “moramo odbaciti napast da ponudimo privatiziranu i individualističku duhovnost koja nije u skladu sa zahtjevima milosrđa, a ne samo s logikom utjelovljenja”.

Uvijek postoji rizik da neki trenuci molitve mogu postati isprika za nenuđenje života u misiji; privatizirani stil života može navesti kršćane da potraže utočište u nekim lažnim oblicima duhovnosti, zaključio je biskup Zdenko Križić koji je na kraju čestitao novim kanonicima uz iskrene želje da i dalje ostanu revni Kristovi svećenici i trajni molitelji svoga naroda.

Nakon službe uvođenja novih kanonika održana je u župnom uredu sjednica senjskog dekanata.