GOSPIĆ – Za razliku od prijašnjeg godina ovaj svibanj je do sada klimatski gledano bio podložniji učestalim promjenama temperatura zraka i oborinskim intervalima. Aktualnim klimatskim promjenama svjedoči i ova priča. Nedugo nakon osnutka Županijskog Centra 112 iz cijele Like stizale su dojave o, zapravo uobičajenoj i očekivanoj, svibanjskoj najezdi zmija. Zmije su najviše ulazile u podrumske prostorije, kuće, ali su bili česti i slučajevi njihovog zavlačenja u motore automobila i traktora. Iz sela Brušani nadmak Gospića stigao je tad telefonski poziv jedne starije žene koja je usplahireno komentirala kako oko njezine kuće ima mnoštvo zmija što joj ulijeva strah u kosti.

Vatrogasac u “izvlačenju” bjelice iz podruma / Foto M. SMOLČIĆ

Kad tijelo pita – daj mu

Odmah po opisu tih “zmijskih seansi” dalo se zaključiti kako je riječ o proljetnoj ljubavi zmijskih vrsta koje se u od 15 vrsta, koliko ih obitava u Hrvatskoj, jedino pare između sebe.

Dolaskom na teren starica nam je pokazala obližnju ruševnu kuću gdje se “okupilo” desetak većih primjeraka bjelouške (Natrix natrix) i bjelice (Zamenis longissimus). Iako vanjštinom različite, obje vrste zmija zaposjedaju sličan areal uz potoke i jezerca. Na jelovniku su im miševi, žabe, ribe, ptice i gušteri, a obje vrste narastu do impozantnih dva metra duljine. Mužjaci i ženkle bjelouške razlikuju se po boji “uške” na glavi (bijela i žućkasta), dok su kod bjelice mužjaci s trbušne strane obojeni jarkom žutom bojom kože, a ženke su skromnije i imaju prljavo-bijelu nijansu kože na trbušnom dijelu tijela.

Dovodeći nas na “zmijski teren” starica nam je dodala kako se zmije tuda “okupljaju povazdan”.

– Valjda im je dobro: Ni’ko ih ne dira, u staroj kući ima puno miševa, “sivih vjeverica” i ptica. Budući da sive vjeverice u Lici ne postoje, odmah se dalo zaključiti kako je riječ o puhovima pridošlim iz obližnje bukove šume.

Smukulji ljubav ide kroz želudac / Foto M. SMOLČIĆ

Ljubav bez rezultata

Ono što povezuje bjelouške i bjelice jest količina proljetne ljubavi kakvu je inače nemoguće naći u zmijskom svijetu na našim prostorima. Ove vrste unatoč brojnim razlikama u izgledu i anatomiji međusobno strasno vode ljubav, iako im je priroda podarila rezultate samo u slučaju istovrsnih zagrljaja. Unatoč svemu, obje vrste kao da šire izreku iz vremena hippy pokreta – bolje voditi ljubav, nego rat. Zatekli smo desetak zmija duljine od 160 do 180 cm koje su već bile u ljubavnom zamahu ili su tek počele umiljavanje zagrljajima, toliko tipičnim kada su zmije u pitanju. Očito je da smo se pojavili u “nezgodno vrijeme” jer se zmije uopće nisu osvrtale na ljudsko prisustvo pa su se počele obazirati tek kada smo nekoliko njih počeli razdvajati rukama. U jednoj bjelici vidjelo se zadebljanje u predjelu trbuha, najbolji dokaz da je ručala “sivu vjevericu” (puha) čija se kolonija skrivala u tavanskom dijelu ruševne kuće.

Upravo su bjelice čest razlog intervencija ličkih vatrogasaca koje građani pozivaju kada uvu bezazlenu vrstu zateknu u podrumima. Tražeći zaklon i prehranu ova zmija se često zavlači u podrumske prostorije gdje može dulje boraviti skrovito zavučena pod hrpama drva, uz bogatu smočnicu miševa, svoje omiljene hrane. Za razliku od zmije smukulje koja će napasti svaku zmiju koju može savladati. Umjesto ljubavi, smukuljama je važniji – ručak!

Uglavnom, radi se o bezopasnim zmijama koje prestraše, ali i djeluju bolje od mišolovke.