Na svetkovinu Bogojavljenja Gospodinova u Katedrali Navještenja blažene djevice Marije u Gospiću svečano euharistijsko slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo, u zajedništvu s vojnim ordinarijem u miru mons. Jurjem Jezerincem, prepozitom Senjskog kaptola mons. Milom Čančarom, kancelarom biskupije preč. Mišelom Grgurićem, gospićkim župnikom o. Markom Maglićem te župnikom u Bilaju, Bužimu i Ribniku o. Antom Kneževićem.

U liturgijskom slavlju asistirali su bogoslovi Marko Butković i Petar Huseinović, zajedno s ministrantima, dok je liturgijsko pjevanje predvodio katedralni zbor.

Na početku misnog slavlja biskup mons. Medo pozdravio je okupljene vjernike, istaknuvši kako Bogojavljenje predstavlja blagdan svjetla koje Bog daruje svakom čovjeku. Naglasio je da su, poput mudraca s Istoka, i današnji vjernici pozvani slijediti zvijezdu vjere, tražiti lice Boga koji se u Isusu Kristu objavljuje svim narodima te ustrajno hoditi putem nade i spasenja.

Propovijed je uputio biskup u miru mons. Juraj Jezerinac, osvrnuvši se na otajstvo Bogojavljenja kao blagdana u kojem se Bog objavljuje svim narodima, bez granica i isključivosti. Tumačeći likove svetih Mudraca, istaknuo je njihovu otvorenost Božjem vodstvu i hrabrost da krenu na put vjere.

Naglasio je kako vjera nije statična, nego podrazumijeva traženje, hod i spremnost na promjenu, a zvijezda koja je vodila Mudrace ostaje trajni simbol Božje prisutnosti koja i danas osvjetljava put čovjeku.

„Bogojavljenje nam poručuje da Bog ne ostaje skriven, nego se objavljuje svima koji ga iskreno traže.“

Govoreći o simbolici zvijezde, istaknuo je kako Bog i danas daje znakove svoga vodstva, ali da je potrebno budno i otvoreno srce da bi ih čovjek prepoznao.

„Bog i danas pali zvijezde na našem nebu. Pitanje je samo imamo li oči koje ih vide i srce koje ih slijedi.“

Osvrnuvši se na darove koje Mudraci donose novorođenom Kristu, podsjetio je da Bog od čovjeka ne traži savršenstvo, nego život koji je spreman postati dar „jer Bog ne traži od nas ono što nemamo, nego da mu darujemo ono što jesmo.“

Na kraju propovijedi pozvao je vjernike da i sami postanu svjedoci Kristova svjetla u obitelji, društvu i Crkvi, osobito kroz konkretna djela ljubavi, milosrđa i služenja.

Na završetku euharistijskog slavlja biskup mons. Medo pozvao je sve prisutne vjernike da se upute u župni dom, gdje je upriličen njegov blagoslov. Obred u domu započeo je naviještanjem Božje riječi, nakon čega je uslijedio sam čin blagoslova doma, pri kojem je biskup zazvao Božju prisutnost i zaštitu nad tim prostorom te nad svima koji u njemu prebivaju ili u njega dolaze.

Nakon obreda blagoslova biskup se obratio okupljenima, govoreći o blagoslovu kao trajnoj stvarnosti koja se ne odnosi samo na prostor, nego i na život vjernika. Naglasio je kako je blag, strpljiv i odgovoran govor jedan od najkonkretnijih znakova blagoslovljenog doma, jer upravo riječima čovjek može biti nositelj mira ili nemira.