U dvorani dr. Ante Starčevića u Ličko-senjskoj županiji u Gospiću održan je tradicionalni božićni prijem Ličko-senjske županije, kojem su uz župana Ernesta Petryja prisustvovali zamjenica župana Jasna Orešković-Brkljačić, zamjenik župana Milan Uzelac, gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo, gradonačelnici i načelnici, predstavnici županijskih i gradskih ustanova, predstavnici braniteljskih udruga, predstavnici medija, svećenici te zaposlenici Županije.

U uvodnom obraćanju župan Petry zahvalio je prisutnima na zajedničkom radu tijekom protekle godine te čestitao nadolazeće božićne i novogodišnje blagdane. Tom je prigodom istaknuo kako će Ličko-senjska županija u blagdansko vrijeme dodatno nagraditi svoje zaposlenike, kao znak zahvalnosti za njihov predan rad i doprinos tijekom godine, s ciljem da se razveseli njih i njihove obitelji. Posebno je naglasio važnost suradnje i zajedništva u ostvarivanju projekata koji unapređuju kvalitetu života građana Ličko-senjske županije.

Blagoslov i riječi molitve predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo, koji je tom prigodom prisutne podsjetio kako se obilježava i peta obljetnica smrti prvog gospićko-senjskog biskupa mons. Mile Bogovića. Spomen na prvog gospićko-senjskog biskupa mons. Mile Bogovića održana je u katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću u ozračju molitve i zahvalnosti te svečanim euharistijskim slavljem. Predvodio ga je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo, u zajedništvu sa splitsko-makarskim nadbiskupom i metropolitom mons. Zdenkom Križićem, riječkim nadbiskupom mons. Matom Uzinićem, krčkim biskupom mons. Ivicom Petanjkom, šibenskim biskupom mons. Tomislavom Rogićem, porečko-pulskim biskupom mons. Ivanom Štironjom, biskupom u miru Jurjem Jezerincom, generalnim vikarom mons. Richardom Pavlićem te prepozitom Senjskog kaptola mons. Milom Čančarom.

U propovijedi je mons. Križić istaknuo kako mons. Mile Bogović ostaje duboko upisan u život Crkve i u srca vjernika kao čovjek snažne vjere, neslomive nade i hrabre ljubavi prema Crkvi i narodu. Podsjetio je na njegovu pastirsku blizinu u najtežim trenucima, osjetljivost za patnju ljudi, zauzetost za povratak prognanih, čuvanje istine i povijesnog dostojanstva te neumornu brigu za Liku i vjernike koji su mu bili povjereni. Posebno je naglašena njegova ljubav prema Crkvi, vjernost crkvenom učiteljstvu i trajno nastojanje oko jedinstva, kao i domoljublje oslobođeno svake isključivosti.