Nakon što je tvrtka Vodovod hrvatsko primorje – južni ogranak iz Senja održala u kabinetu ličko-senjskog župana Ernesta Petryja prezentaciju projekta pod nazivom »Vodoopskrbni sustav hrvatsko primorje«, ne stišavaju se rasprave i kritike ponuđenog projekta. Na prezentaciji su bili predstavnici zainteresiranih gradova i općina na koje se vodovod odnosi, predstavnici udruga, političkih stranaka, županijski vijećnici i novinari, a o projektu je govorio direktor poduzeća Milan Nekić, koji je iznio i rezultate stručnih analiza kako bi pokazao opravdanost zahvaćanja vode rijeke Gacke i izgradnju novog kraka vodovoda koji bi pitkom vodom opskrbljivao Senj, Novalju, Rab i općine Kolan i Karlobag.

Još tijekom prezentacije negodovali su predstavnici udruga i institucija s područja grada Otočca, a među najglasnijim oponentima ove ideje bio je, i još uvijek je, predsjednik HGK-a – Županijske komore Otočac dr. sc. Joso Brajković. On kaže da uvažava potrebe stanovništva primorskih i otočnih gradova i općina za pitkom vodom, ali svakako ne tako da se trajno uništi rijeka Gacka i kontinentalni dio Ličko-senjske županije te da se ne uvaže štetne posljedice za gospodarstvo i stanovništvo na tome području.

Kao nekada

– Nakane da se rijeci Gacki jednostavno oduzme količina vode koja bi je svela na prazno korito kao što je korito koje ide kroz Otočac i Staro Selo prema Drenovom Klancu i Brlogu, podsjeća me na neka prijašnja vremena, kada je bilo bitno razvijati gospodarstvo bez obzira na posljedice. Tako smo 1960-ih ostali bez 20 kilometara vodotoka rijeke Gacke, jednog prekrasnog prostora kod Švice i Švičkih jezera. Zamislite kako bi izgledalo danas da se područje oko Švice sačuvalo i da je za ondašnju hidroelektranu rađena povoljnija alternativa. Cijeli taj kraj imao bi drukčiju gospodarsku situaciju, prvenstveno kroz razvoj turizma. Tako bi bilo i po pitanju područja oko Starog Sela i Drenovog Klanca. Zato mi se čini da su pokazatelji u dijelu prezentiranih materijala i studija uzimani iz nekih prijašnjih razdoblja, pojašnjava Brajković.

Kaže kako je na nekoliko prezentiranih dijelova studije vidljivo da su podaci uzimani iz vremena umjerenog vodostaja Gacke.

– Po mojem laičkom sudu te bi se vrijednosti trebale bazirati kada je vodostaj nizak. Tako, na primjer, Tonković vrilo ima kapacitet od 1.000 litara u sekundi, a u sušnom razdoblju oko 700 litara. Zamislimo onda od tih 700 litara uzeti 650 litara za budući vodovod. To znači da tada rijeke Gacke nema! Ja sam tijekom prezentacije rekao: »Što je za primorje i otoke more, to je za nas rijeka Gacka«. Ovdje ne govorim samo o važnosti Gacke u Otočcu. Njezinu vodu piju Vrhovine, Krasno, Perušić… Zato me čudi da u rješavanju vodoopskrbe primorja i otoka nisu u obzir uzeta neka druga razmišljanja i neke druge varijante. Svaki srednje veliki brod kroz desalinizaciju proizvede oko 150 tona pitke vode dnevno. Što je s izvorištima pitke vode na Rabu, Pagu, Hrvatskom primorju i podgorju, koja bi trebalo istražiti, a neka su vjerojatno već istražena? Zar Hrvatske vode ne bi imale interesa i dužnost pomoći komunalnim poduzećima da smanje gubitke na vodovodima jer bi se tako osigurala dodatna količina potrebne vode? Prošle godine u Otočcu je bila redukcija vode, a za to vrijeme su se, koliko smo čuli, bazeni na otocima punili pitkom vodom i zalijevali travnjaci, argumentira naš sugovornik svoje stavove.

Podzemne rezerve

Kao jedan od argumenata ove prezentacije je kvaliteta pitke vode. HEP jamči da će se izgradnjom sustava HES Kosinj uvelike stabilizirati vodostaj rijeke Like u sušnim razdobljima.

– To nitko tijekom prezentacije nije spominjao. Pa u pojedinim dijelovima Slavonije prerađuje se voda III. kategorije i sve je u redu. Ne, ovaj projekt želi uzimati vrhunsku pitku vodu, ako treba i na izvoru, i tako uništiti rijeku. Meni je kao djelatniku Gospodarske komore u interesu da se gospodarstvo razvija na cijelom području ove županije. Nije mi potpuno jasna strategija da se želi poboljšati vodovodna situacija jednog područja nauštrb drugog. Najbolja poruka s ove prezentacije je da treba dalje razgovarati, istraživati i znatno šire sagledati sve potencijalne mogućnosti koje se nude po pitanju vodoopskrbe. Nitko ne postavlja pitanje što će biti s podzemnim rezervama ako se rijeka uništi. Slušamo kako se velike količine vode gube jer poniru. Ne slažem se s tim. Istina, kao laik smatram da se voda ne gubi jer je Gacka višak vode iz podzemlja, što znači da na nekim mjestima ponire, a na drugima izvire. To znam, rođen sam uz tu rijeku i kad se po njoj vozite, vidi se da »kuva«, u svom toku ima malene izvore i ponore. Volio bih da nam struka detaljnim istraživanjem pokaže što će se dogoditi s rijekom Gackom ako joj se ovim planiranim zahvatom unište podzemne vode. Bojim se da to nitko pouzdano ne zna.

Pitam se što je s vodama u podgorju? Poznato nam je da je 1970-ih bacana boja u Gacku kako bi se istražili tokovi jakih podzemnih izvora. Zar se to ne može ponovo učiniti pa ćemo više znati gdje će se ona pojaviti. Voda postaje strateški potencijal države pa sam zato na zadnjoj prezentaciji pokušao upozoriti što bi se moglo dogoditi ako bi jednog dana netko kupio udjele sadašnjih vlasnika Južnog ogranka i kroz cijenu vode lako mogao uništiti gospodarstvo ne samo Gacke, Like i Krbave već i Hrvatskog primorja, podgorja i otoka. Zamislimo je li moguć takav scenarij, događa li se nešto slično po svijetu.

Joso Brajković / Snimio Marin SMOLČIĆ

Plaćanje ceha

S obzirom na to da je na djelu betonizacija i apartmanizacija senjskog priobalja i Novalje, znači li to da će ceh takvog širenja na kraju platiti Gacka i cijelo područje uz tu rijeku, pitamo našeg sugovornika.

– Gacka je jedan dio ceha platila još 1960-ih, kada je izgrađen HE Sklope i HE Senj I. Otočac je tih godina izgubio 20 kilometara rijeke, a dobio je 34 posto rente. Neka mi ne zamjere u Senju, ali Senj je tada dobio vodu, dobio je hidroelektranu, zaposlio ljude i dobio sličnu rentu kao i Otočac. Do danas nisam nigdje pročitao da je za očuvanje vodotoka rijeka Like i Gacke planirana ijedna para ili cent.

Ako bi se mijenjao Prostorni plan i planirala trasa vodovoda, to bi u Gradu Otočcu značilo gubljenje građevinskog područja. Čak postoji pretpostavka da bi se, ako presuši Tonković vrilo, voda zahvaćala iz Majerovog vrila. Te bi cijevi promjera 700 milimetara tada išle preko nečije zemlje, a vlasnicima bi bila onemogućena gradnja. Tada je rečeno da bi se voda mogla uzimati u Vivozama kod Otočca. Pa u čemu je razlika? Tada bi i na toj lokaciji bila zabrana ribolova i kretanja kao u Gusić polju. I onda je rečeno: »Pa to bi bilo samo 50 metara sa svake strane«. Znate li što to znači na području Vivoza? Zabranu za nekoliko sada postojećih restorana, a što bi bilo s kućama koje su na tome području. Kako se uopće može tako razmišljati?! Bez obzira na to odakle bi se uzimala voda iz Gacke, pitam vas u čemu je razlika jer u tom slučaju razina rijeke pada s obzirom na to da se velika količina vode koje se namjerava uzimati. Svaka varijanta koja uzima vodu iz rijeke Gacke, štetna je, ustrajan je dr. sc. Joso Brajković.

Snimio Marin SMOLČIĆ

Hvala, ali…

Također navodi kako su ga malo zasmetale tvrdnje pojedinih predstavnika gradova i općina po kojima su oni obranili Liku.

– Možda nije doslovno ovako rečeno, ali dobio se takav dojam. A takva razmišljanja smo prijašnjih desetljeća dosta puta mogli čuti. Ni na koji način ne umanjujem ulogu dragovoljaca i pripadnika pojedinih postrojbi koji su bili kod nas na ratištu. Na tome im neizmjerna hvala, bez obzira na to odakle su stizali na ličko ratište ili gacko bojište. Dragi su nam dragovoljci iz Senja, Raba, Krka, Rijeke, Paga, Zaboka, Tigrovi, pripadnici A bataljona 111. brigade, pripadnici 111. i 128. ili 119. iz Istre. Svjesni smo toga da tada nije bilo lako ostaviti svoje obitelji i prijatelje i krenuti na ličko ratište. Uz svu zahvalu postavljam pitanje – nisu li ti hrabri dečki na našem prostoru branili i svoje domove? Bio sam tada predsjednik Izvršnog vijeća općine Otočac, član pa predsjednik Kriznog štaba tadašnje općine (danas Općina Brinje i Vrhovine te Grada Otočca) koja je u to vrijeme bila presječena na pola, bili smo u poluokruženju. Zapitajmo se jesu li možda, uz malobrojne dragovoljce iz navedenih područja, Brinjaci, Otočani, Perušićani i Gospićani obranili Hrvatsko primorje, podgorje i otoke. Zapitajmo se što bi se dogodilo da su četnici i JNA preko Gospića izbili na Karlobag, preko Otočca na Vratnik i visove iznad Novog Vinodolskog i Crikvenice. Ne treba govoriti koliko nam je tih godina značila Rijeka, koliko riječki KBC, koliko civilna vlast Rijeke, Crikvenice, Senja, gdje smo mogli zbrinuti svoje civile i učenike osnovne i srednje škole. Zato bi me radovalo kada bismo govorili da smo zajedno obranili ovaj dio Hrvatske i zato me žaloste tvrdnje tipa: »Mi smo vas dolazili braniti«.