Lička posla

Piše Marin Smolčić: ‘Zbrka u komunikacijama i neshvaćeni genijalci

Marin Smolčić

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin



Pragmatičnost strasti komuniciranja i vještog snalaženja kako bi se nešto »ućarilo« prastara je nakana mnogih. Dobrog primjera takvog mudroslovlja sjećam se od prije 40-ak godina kada je jedan nezaposleni bravar iz SR Bosne i Hercegovine došao na sjajnu zamisao. Otvorio je »ordinaciju« i malo »čarao i barao« prognozirajući trudnicama spol nerođene bebe. Kako u to vrijeme nije bilo modernih dijagnostičkih uređaja, posao je ubrzo procvjetao. Trudnice su u redovima čekale pred »ordinacijom« ne bi li čule riječ »stručnjaka« koji je važio za poštenjačinu jer je u slučaju da ne pogodi spol djeteta nakon porođaja novac uredno vraćao. Stizale su tada trudnice i iz država okruženja, a novac je doslovno tekao potocima sve dok se netko iz struke i milicije nije dosjetio da »stručnjak« u 50 posto slučajeva pogodi spol djeteta i zadržava novac.


U taj klub spretnih mutikaša ‘70-ih godina upisao se, inače vrlo inteligentni, Ličanin Rade Repac iz okolice Gospića. Pročulo se da je on izniman parapsiholog koji svojom koncentracijom na daljinu može presudno djelovati na koncentraciju određene osobe i da neki učenik ili student bude uspješan u školi ili na fakultetu. Također se znalo pravilo po kojem za fulanje ishoda ispita Rade ne traži novac ili, ako ga je dobio unaprijed, vraća ga pošiljatelju. Poštenjačina.


Pljuštale su narudžbe i novac zahvalnih roditelja jer je netko ispite položio svojim znanjem, a ne djelovanjem koncentracije na daljinu, dok opet netko »odozgo« nije rekao parapsihologu da se »okane ćorava posla i prevara«. Kao i u slušaju bravara-ginekologa, ovaj je parapsiholog ustvari ostao čist pred zakonom jer ni od koga nije tražio novac u slučaju nesretnog ili neželjenog ishoda ispita.




Parapsiholog Rade imao je pomalo neshvaćenu definiciju za zgodne žene: one su za njega bile napredne (misleći na grudi), nazadne (što se odnosilo na zadnjice) i nastrane (što je podrazumijevalo bokove). Neshvaćen je bio i autor znamenitog grafita što je nakon rata osvanuo na zgradi Gimnazije u Gospiću. Autor je tada napisao:


– Opet bi se seksala s Josom


Netko je zločesto dopisao:


– Joso, ne seri! Poznamo ti rukopis!


Tako to ide ako je čovjek neshvaćen. Kada političari na višim razinama izvale neku glupost, to je uvijek krivo preneseno u javnosti i za to su dežurni krivci mediji.


Zato se bojim da se po pitanju »zamračenja« milijarde kuna iz Ine maheri ne izvuku jer su neshvaćeni. Osobito onda ako su novac isisavali izvan radnog vremena, a to se ne broji!