Lička posla

Piše Marin Smolčić: Skijaši i vjernici

Marin Smolčić

Foto Davor Javorovic/PIXSELL

Foto Davor Javorovic/PIXSELL

Dok će većina Ličana nakon blagdana pomno zbrajati (i oduzimati) svaku kunu, tražeći razloge nastanka mnogih rupa u kućnim proračunima, često nemajući niti za režije, naša će (također frustrirana) elita plandovati u mondenim odmaralištima



Manji broj Ličana ova je korona opet zavila u crno jer iz austrijskih skijališta stižu loše vijesti. Osim novih restrikcija zbog bolesti COVID-19, pojavio se novi soj nazvan omikron. Pomalo divlja i inflacija pa će se planirani skijaški pohodi ličke elite u siječnju i veljači iduće godine svesti na puko preživljavanje. Žao mi je tih ljudi jer oni po svemu zaslužuju više.



Dok će većina Ličana nakon blagdana pomno zbrajati (i oduzimati) svaku kunu, tražeći razloge nastanka mnogih rupa u kućnim proračunima, često nemajući niti za režije, naša će (također frustrirana) elita plandovati u mondenim odmaralištima. Išli bi oni i ranije na skijanje, ali kao turbo-vjernici moraju pričekati Sveta tri kralja.


Iako većina njih ima problema s uspravnim hodom po čvrstoj podlozi, ipak će se na društvenim mrežama pojaviti brojni selfiji načinjeni na skijama u snijegom prekrivenoj Austriji. Toj umjetnoj auri prividne sreće ne smetaju niti činjenice što svi njihovi »facebook prijatelji« uglavnom dobro znaju da naša elita ne zna skijati, niti želi to naučiti. Važno je izmaknuti se na kratko od nas toliko običnih smrtnika, ali usput glumatati kako im je mjesto u samom vrhu. Društvenom i geografskom.




Ta je elita toliko turbovjerski nastrojena da nas ostale doista mogu postidjeti. Veliki irski književnik Johnatan Swift je volio reći: »Nikad se ne čudim što vidim ljude zle, ali se često čudim što ih ne vidim da se toga stide«.


Stid je doista velika osobina, velika gotovo kao i skromnost. Pritom se nehotice sjetih razgovora iz 90-ih godina s jednim iskrenim gospićkim vjernikom. Sreli smo se pred crkvom kamo je on redovno zalazio, čak i u vrijeme kada to nije bilo poželjno. Tada sam ga sreo kako se nećka hoće li ući ili ne. Upitam ga zašto ne ulazi, misa samo što nije počela.


– Budući da Bog sve vidi, bojim se da će se srušiti oltari i poklopiti nekoga. U prvom redu u crkvi sada sjede oni što su do početka rata stajali ispred crkve i zapisivali tko ulazi na misu. Sada sjede u prvom redu, izgurali su nas vjernike, dok drugi za njih zapisuju tko sada ne ide na mise – dobih rezolutan odgovor.