OPG Josipa Sokolića

Farma pored Gospića. Na ovom mjestu dugouhi plašljivci ljubav vode strasno i nekoliko puta godišnje

Marin Smolčić

Foto: Marin Smolčić

Foto: Marin Smolčić

Ostavljenog zečića nikada ne smijemo dirati jer će po povratku mama zečica osjetiti vaš miris i sasvim napustiti svoje mlado

Česta, i pogrešna, lička uzrečica za promiskuitetne ljude i životinje glasi »je** se k’o zečevi«. U prirodi obični divlji zec, Lepus (Eulagos) europaeus, ljubav vodi i razmnožava se samo jednom godišnje. Zečica se okoti na rubovima livada i šumaraka gdje na svijet donosi uvijek samo jedno mlado.


Izletnici često nalaze u travi šćućurenog zečića kojega instinkt uči da se ne miče kada mu sasvim priđete. Ostavljenog zečića nikada ne smijemo dirati jer će po povratku mama zečica osjetiti vaš miris i sasvim napustiti svoje mlado koje je potom bez majčina mlijeka osuđeno na smrt.



Strasna ljubav


Ova i druga životna pravila manje vrijede na Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu 39-godišnjeg Josipa Sokolića iz Budaka pored Gospića. Josip je zaposlen u Ini, ali svaki svoj slobodan trenutak provodi na mini farmi divljih zečeva. Uzgaja 20 parova smještenih u kavezima na 300-tinjak četvornih metara. Prostor je ograđen pa se nikada nije dogodilo da bi neki predator, kopneni ili leteći, napao njegove zečeve.


Vrijeme je obilja i većina zečica je skotno ili su se tek okotile. Za razliku od zečeva u divljini, ovdje se ljubav učestalo ponavlja.


– Moji zečevi daju po 4-6 okota na godinu i uvijek po jednog zečića. Zimi se ne pare. Mlade odbijam od majki nakon 22 dana starosti jer tada mlijeko zamjenjuju krutom hranom.


Zimi su to sijeno i žitarice, a kada ozeleni, obožavaju travu, brste grane grmolikih biljaka i uvijek vole žitarice. U poslu mi rado pomažu supruga Anita i 11-godišnji sin Matej, pripovijeda nam Josip.


Mali Matej je za vrijeme našeg boravka u zečinjaku dopunio hranilice i pojilice zečevima. Dječak uz zečeve ima još jednu pasiju – uči svirati klavir u OŠ »Dr. Franjo Tuđman« u Ličkom Osiku. Jedino što pomalo smeta Mateja jest činjenica da divlje zečeve nikada nitko nije pripitomio. Čak niti ovaj smireni dječak koji o njima marljivo skrbi, miluje ih i tepa.



Bez kaveza


Josip je za poziranje pred fotoaparatom iz jednog kaveza izvadio tromjesečnog zečića koji se glasno bunio protiv uznemiravanja. S obzirom na uzrast vjerojatno će se taj zeko uskoro naći na slobodi jer kupaca za divlje zečeve ne manjka, tvrdi Josip Sokolić.


– Kupuju ih najviše lovačka društva da obogate svoja lovišta. Pritom nema pravila jer moje zečeve kupuju lovci iz Like, Dalmacije, Slavonije, Zagorja…


Rjeđe ih kupuju vlasnici kuća i parkova koji na taj način žele u svojem okruženju gledati na slobodi divljeg zeca, jednog od simbola netaknute prirode.


Događa se da sve zečeve prodam pa onda moram čekati da odraste nova generacija. Otkada je značajno poskupjela cijena žitarica, zečeve prodajem po cijeni od 90 do 100 eura po komadu. Ovisi o količinama, kaže Josip.


Uoči parenja zečevi se igraju po kavezima, naganjaju se i igraju lovice.


– Uskoro po pitanju slobodne zečje ljubavi gradim otvoreni zečji poligon na 1.300 četvornih metara površine. Ondje ću držati veće količine zečeva, ali bez kaveza.


Sve će se više doimati kao dio prirodnog okruženja, ali bez predatora ili bilo kakve ugroze. Taj poligon pokrenut ću ove jeseni i ispunit ću ga mladim zečevima.


Bit će to slobodni uzgoj gdje će zečevi voditi ljubav po izboru partnera i do mile volje, govori nam Josip Sokolić, koji po broju zečeva trenutačno nadmašuje ostale dvije ličke farme hitrih, dugouhih plašljivaca.