Raznolikost biljnog i životinjskog svijeta

NP Sjeverni Velebit: Planina s kojom nema šale

Danijela Bauk

Snimio Marin SMOLČIĆ

Snimio Marin SMOLČIĆ

Velika vrijednost Velebita su prostrani travnjaci, ispaša životinja, mjesta za košnju i spremanje sijena. Više od 80 posto parka čine šume. Na našem području obitavaju tri najveće europske zvijeri: medvjed, vuk i ris. U NP-u Sjeverni Velebit nalazi se planinarski dom na Zavižanu, nekoliko skloništa i koliba, zaokružuje svoju pripovijest ravnateljica Irena Glavičić Sertić



Tko god da je u 11. ili 12 stoljeću krstio ovo selo na velebitskoj zaravni, svakako nije pogriješio. Smješteno na 714 metara nad morem, Krasno Polje, kako ga još nazivaju, primjer je idilične naseobine koja je u suživotu s prirodom. Događalo se to stoljećima prije nego li se netko dosjetio trenutačno popularnog pojma održivog razvoja i svega onoga što se pod time podrazumijeva.



U Krasnu se nalazi sjedište Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Za razliku od ostalih nacionalnih parkova Hrvatske, ovdje nema mnoštva hotela i »zimmer frei« apartmana. Lika se i u tom smislu tek sada budi jer su se Ličani s malim zakašnjenjem dosjetili kako se smještajnim kapacitetima može zaraditi poneka kuna. U mjestu Krasno nalaze se dva objekta NP-a Sjeverni Velebit, »Kuća Velebita« i Upravna zgrada parka.



Na ulasku u Krasno lijeni poskok gmiže preko ceste i nestaje u hrpi kamenja, a uz samu tablu na ulazu u mjesto, asfalt hitro prelazi poveća zmija bjelica. Jedinog sisavca kojeg zapažamo na 25 kilometara ceste, kolika je udaljenost od Otočca do Krasna, nervozni je srnjak čija »čupa« na rogovima kazuje kako još nije došlo vrijeme parenja.


Intenzivniji dolasci




Ovaj djelić zemaljskog raja s 18 zaposlenika predvodi ravnateljica ustanove, Irena Glavičić Sertić koja o ovome parku pripovijeda s neskrivenom strašću, primjerenoj iskonskom zaljubljeniku u prirodu.



– Posebno mi je drago da su ove sezone konačno počeli intenzivniji dolasci u park. Zima nije bila preoštra, ali je bila duga pa je tek na koncu »pokazala zube«. Prijašnjih godina je redovno otvaranje parka uvijek bilo početkom svibnja, ove godine smo kasnili više od mjesec dana, no u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, bolji smo za oko 10 posto. Po broju posjetitelja najbolja nam je bila 2019. godina i tada smo imali gotovo 33 tisuće posjetitelja, iznosi nam statistiku parka ravnateljica Irena.
Popularnosti ove ustanove svakako je pomogao stalni postav u Kući Velebita smješten niti 700 metara od Upravne zgrade. Bilo snijega ili ne, lile kiše ili su lijepi dani, »Kuća Velebita« ima svoje poklonike, osobito brojne među školskom populacijom svih uzrasta. Postav se proteže na četiri etaže i obuhvaća nekoliko tematskih cjelina koje se međusobno isprepliću i prožimaju kako bi se posjetiteljima što bolje pokazalo bogatstvo Velebita, njegova raznolikost te kulturna i prirodna vrijednost.


Izletnici u japankama


U Krasnu danas postoje smještajni kapaciteti za gotovo 300 posjetitelja. Uloženo je mnogo truda i sredstava ne bi li se povećala kvaliteta tih usluga. Živnuo je i primorski dio Velebita, poput Oltara, Lopaca, Svetog Jurja i Senja. Cesta iz primorja do ulaza Babić Siča također meandrira, ali je šira i bolja od one s ličke strane. Pitamo ravnateljicu jesu li ove godine na Velebit već počeli dolaziti izletnici u japankama, što je postao sinonim za avanturiste koji ubrzo shvate da su onako nepripremljeni za planinarenje postali problem sebi samima i spasilačkim službama.



– Ranije je bilo više takvih događaja, ove godine za sada ne. Nadam se da su posjetitelji Velebita shvatili da s tom predivnom planinom nema šale, da je treba na svoj način poštovati i ponašati se u skladu s okolnostima. Mi se znamo našaliti pa takve ljude zovemo »zvrljavci«. Ima ih kod nas svake godine, ali mi se čini kako se to ove godine malo odgodilo. Ili su, na sreću, ti ljudi shvatili kako im na Velebitu valja provoditi određene mjere ponašanja koje svakako podrazumijevaju odgovarajuću opremu, odjeću i obuću primjerenu reljefnim i klimatskim odlikama te planine, kaže ravnateljica Irena Glavičić Sertić.


Zvijeri, šume, jame…


Na upit što izdvojiti u najveće biološke i geomorfološke posebnosti NP-a Sjeverni Velebit, ravnateljica malo zastajkuje jer ne bi željela nešto zaboraviti ili umanjiti značaj ovdašnjih prirodnih bogatstava.


– To je vrlo širok pojam u koji se svrstava raskošna raznolikost biljnog i životinjskog svijeta. Na 110 četvornih kilometara prostora nalazi se toliko toga da čovjeku doista zastaje dah. Dovoljno je spomenuti naše duboke jame koje sežu u njedra ove planine. Speleologija, biologija, geomorfologija, zoologija – sve su to znanstvene discipline koje u parku imaju što vidjeti, proučavati i posjetiti. Velika vrijednost Velebita su prostrani travnjaci, ispaša životinja, mjesta za košnju i spremanje sijena. Više od 80 posto parka čine šume, a čak je UNSECO zaštitio naše bukove šume. Na našem području obitavaju tri najveće europske zvijeri: medvjed, vuk i ris. U NP-u Sjeverni Velebit nalazi se planinarski dom na Zavižanu, nekoliko skloništa i koliba, zaokružuje svoju pripovijest ravnateljica Irena Glavičić Sertić.


Danijela Bauk