GOSPIĆ – Pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga (ZSS) dostojanstveno su obilježili 33. godišnjicu pogibije legendarnog pripadnika specijalnih postrojbi Hrvatske vojske, bojnika Nenada Mataka-Mehe. Središnji događaj obilježavanja bila je Memorijalna hodnja surovim predjelima Velebita, kojom su sadašnji pripadnici elitne postrojbe, zajedno s obitelji i prijateljima pokojnog bojnika, još jednom podsjetili na žrtvu položenu u temelj hrvatske države.

Memorijalni put započeo je okupljanjem u mjestu Veliko Rujno, gdje je u crkvi Majke Božje služena sveta misa za sve sudionike. Misno slavlje predvodio je vojni kapelan don Željko Savić, a uz vojnike su u hodnji sudjelovali članovi obitelji Matak, načelnik općine Starigrad Paklenica Marin Čavić te brojni predstavnici civilnih institucija i udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Posebno je značajno bilo sudjelovanje mladih iz zadarske četvrti Plovanija, čime se sjećanje na povijesne događaje nastoji prenijeti na mlađe naraštaje.

Ova hodnja za pripadnike Zapovjedništva specijalnih snaga ima višestruko značenje. Osim što služi kao čin dubokog poštovanja prema palom suborcu, kretanje po zahtjevnom velebitskom terenu predstavlja i vrhunski oblik održavanja tjelesne spremnosti i izdržljivosti. Kroz ovakve aktivnosti jača se vojnički duh i zajedništvo postrojbe, istovremeno čuvajući uspomenu na sudionike Domovinskog rata kako njihov doprinos nikada ne bi izblijedio.

Završna točka hodnje bio je lokalitet Račabuša, mjesto na kojemu je bojnik Matak tragično stradao prije tri desetljeća. Ondje su sudionici, u ozračju dubokog pijeteta, upalili svijeće i odali počast junaku koji je svoj ratni put započeo kao dragovoljac još u studenom 1990. godine. Cjelokupni program obilježavanja zaključen je u subotu, 14. ožujka 2026., polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na posljednjem počivalištu bojnika Mataka na zadarskom groblju Belafuža.

Bojnik Nenad Matak-Meho ostao je upamćen kao izniman profesionalac i neustrašivi borac čiji je put vodio od Specijalne postrojbe MUP-a u Rakitju, preko Tigrova, pa sve do elitnih specijalnih postrojbi Glavnog stožera Hrvatske vojske. Iako je tijekom rata bio ranjen u operacijama oslobađanja zadarskog zaleđa, srce ga je vuklo natrag na prvu crtu, gdje je u konačnici položio život obavljajući izvidničke zadaće. Za svoje iznimne zasluge posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i Spomenicom Domovinskog rata.