Može se i tako razmišljati, može se Liku postaviti u fokus naraslog zanimanja za turistički boravak na domaćim zimskim, kontinentalnim destinacijama, ali bojim se da je to ipak samo jedan, za nas, dobar splet okolnosti.

​Imali smo jako idealnu vremensku sliku, puno snijega i primjerene temperature, pa situaciju pandemije, nemogućnosti putovanja preko granica, zatvorena skijališta na destinacijama što su bile omiljene hrvatskim skijašima, do 18. siječnja imali smo i školske praznike. Sve je to utjecalo da gosti snažnije krenu i prema Lici, da se ostvare bolji rezultati od očekivanog. Ali, na žalost, promijenite li sve ove predznake, što je ne samo moguće nego u nekim elementima i realno, doći ćemo do istog odgovora – nema značajnijeg razvoja ličkog turizma. Pritom ne mislim na ono što na svom području čine Plitvička jezera jer ona su neka sasvim druga i drukčija priča, bez jednakog takvog ulaganja u infrastrukturu.

Drukčija realnost

Iako smo »u temu« ušli sa sasvim drukčijim polaznim vrijednostima, stav i izjava Ivana Radoševića, direktora Turističke zajednice Ličko-senjske županije, vratili su nas u sasvim neku drukčiju realnost. Inače vrlo agilni i dinamični Radošević, i osobno testira sve »turističke proizvode« koji se nude gostima, biciklom je primjerice obišao sve staze što se gostima nude na županijskom prostoru, o razvoju ličkog turizma razmišlja na način koji u velikoj mjeri odgovara današnjem ekonomskom trenutku, ne samo Hrvatske nego i svijeta.

S druge strane, razgovor s osobama unutar Hrvatske turističke zajednice, konkretno s Dariom Trnkom, voditeljem odjela za domaći PR, zaduženog za praćenje kretanja na hrvatskom turističkom tržištu, kao i refleksijama tog istog turizma na globalnoj sceni, davao je svakako razloga za optimizam.

– Iako su Plitvice iz razumljivih razloga u situaciji znatno smanjenog prometa, ono što je refleksija s ostalih ličkih područja u prvih 18 dana 2021. godine nisu samo zanimljivi podaci, nego i poticaj daljnjem razvoju turizma na tom području. Konkretno, u razdoblju u kojem je i Lika dobila iznimno lijep i privlačni snježni pokrivač, a bio je i školski raspust, zabilježeno je 3.100 dolazaka gostiju, što je 13 posto manje nego lani. Ističem da se podaci odnose na cjelokupnu županiju, a oni nam govore i to da je ostvareno osam tisuća noćenja. U dolascima to je, rekli smo, 13 posto manje, što i nije tako loš podatak znamo li da je lanjski siječanj bio u zoni sasvim normalnog poslovanja. S druge strane, broj noćenja pokazuje golem rast – čak 21 posto. Ono što je još i zanimljivije, na prva tri mjesta po tim pokazateljima plasirali su se Plitvice, Gospić i Otočac, nema, dakle, Novalje, što znači da su gosti itekako prepoznali upravo ponudu Like, naglasio je Trnka.

Razvoj destinacije

U pravu je jer Novalja sama, na godišnjoj razini u sezonama koje nisu bile opterećene pandemijom, ostvaruje promet koji je značajno veći od svih ostalih ličko-senjskih destinacija zajedno. Po prilici dvije trećine idu na konto Novalje.

S institucionalne razine Lika je u fokusu i razvojnih planova Ministarstva turizma. Počevši od vremena mandata Garija Cappellija, kad se posebnu pažnju posvetilo kontinentalnom turizmu, pa tako i destinacijama pogodnim za klasični zimski turizam u koje, uz Gorski kotar, svakako ulazi i Lika.

Inače, sustavno brendiranje destinacije Like započelo je 2015. godine pokretanjem projekta Integra Lika 2020. što je lani rezultiralo sjajnim postignućem – Lika je uvrštena među Top100 svjetskih održivih zelenih destinacija za 2020. godinu. Posvećenost turističkom razvoju Like jedna je od odrednica i mandata ministrice Nikoline Brnjac koja je ovog ljeta na toj funkciji naslijedila Cappellija.

– Ono što također valja istaknuto je to da je destinacija razvila regionalnu oznaku kvalitete Lika Quality te da je osnovan je turistički klaster Lika Destination, koji dalje razvija brend. S obzirom na potencijale, formirana je i poljoprivredna zadruga Lika Coop, koja okuplja isključivo lokalne proizvođače čije proizvode plasira na tržište što je dodatna, specifična razvojna poveznica turističkog proizvoda tog dijela Hrvatske, ističu u Ministarstvu turizma.

Bez euforije

Vratimo li se Radoševiću, njegova se razmišljanja nadovezuju na ove podatke, ali bez euforije koja je zahvatila javnost nakon slika koje su stizale s goranskih i ličkih destinacija. Razdragano mnoštvo na snijegu vrlo je brzo, potpomognuto i medijskim pritiskom, pokrenulo razmišljanja kako, kad bismo na tome radili, možemo biti bolji i od Austrije. Jasno je kako je u svemu tome podloga klasična hrvatska sklonost euforičnim razmišljanjima što, poput mjehura od sapunice, nestaje s prvim danima u kojima umjesto da snijeg pada, on se topi.

– U Hrvatskoj je teško, ali je svakako moguće organizirati i klasična alpska skijališta. Osobno sam mnogo participirao u osmišljavanju i realizaciji skijališta na Baškim Oštarijama, ali u svemu tome moramo biti svjesni naših klimatskih, pa i visinskih datosti. Naprosto, skloni smo osmišljavanju megaprojekata koji nikad ne zažive. A ne zažive jer se u njih mora uložiti silna sredstva koja teško mogu naći opravdanje, odnosno teško je vjerovati u njihov brži, ili povrat u razumnom roku. Lika se mora fokusirati na ono što ona doista jest. Jako nam na ruku idu trendovi što vladaju u razvijenim državama Europe, biciklizam ili pješačenje u netaknutoj prirodi, a kad je zimski turizam u pitanju, što i jest tema, naša velika mogućnost se ne ogleda u alpskom, nego – nordijskom skijanju. Teško da ima zdravijih sportova od skijaškog trčanja ili turnog skijanja, ali mi ih uporno ignoriramo. Imate primjerice Gospić, odnosno njegovo područje Rizvanuše gdje se sustav za takav vid skijanja može nadovezati na postojeće adrenalinske kapacitete Rizvan Cityja. To je područje gdje se uz određene intervencije može zajamčiti snijeg, na precizno definiranom području, u poprilično dugom razdoblju. To je smjer kojim se u zimskom turizmu mora krenuti, smjer mogućeg, malih, ali permanentnih koraka što će kroz određeno vrijeme dati jako dobru i privlačnu infrastrukturu za dolazak gostiju i izvan perioda koji nam je od Božića do konca školskih praznika ionako uvijek rasprodan, zaključuje Radošević.

Ono što uz ovozimske dobre rezultate pokazuje pandemijsko razdoblje je i velika sigurnost gostiju u Lici. Iako je depopulacija stravičan problem, što se u Lici ogleda u činjenici da u njoj danas živi možda 35 tisuća stanovnika, upravo je ta slaba naseljenost jedan od trenutnih »fortea« na kojima se kreira cjelokupna strategija ovogodišnjeg hrvatskog turizma.

Photo: Goran Safarek/HaloPix/PIXSELL

Sigurno i dostupno

Kako je poznato, i kako je nedavno pojasnila ministrica Nikolina Brnjac, Ministarstvo turizma je pokrenulo akciju unutar koje će i pojedine smještajne jedinice, svih razina, dobivati oznaku sigurnosti, oznaku koja će u velikoj mjeri jamčiti da gost u njima neće doći u situaciju izloženosti zarazi.

S druge strane, ono što potiče daljnji razvoj ličkog turizma je dostupnost. Čitava Lika je jako dobro povezana cestovnim pravcima, Gospić ili Otočac su od najvažnijih emitivnih tržišta, od regija kojima dominiraju gradovi poput Milana, Beča, Münchena ili Budimpešte, udaljeni svega nekoliko sati vožnje automobilom, što znači da će i ove sezone itekako biti u fokusu turista. Prilika je to za ubrzana ulaganja kako bi se ove godine, jer pretpostavlja se kako će se 2022. ipak događati klasičnija disperzija turista na kakvu smo, uključujući i avioturizam, navikli i prije pandemije, pokazalo što to Lika uistinu može.

Priče za sebe

S obzirom na to da Ivan Radošević, osim što je čelna osoba županijskog turizma, participira i u realnom, obiteljskom životu Like, zanimljive su još neke njegove refleksije na sveukupnost ličkog turizma.
– Mnogi nas poistovjećuju s Plitvicama, jer i one su lički turizam. Jesu, baš kao što je i Novalja dio naše županijske turističke slike. Ali te dvije megaturističke destinacije su ipak – samo priča za sebe.

Da bi se u Lici, onoj realnoj izvan te dvije destinacije, razvijalo turizam, mora se potaknuti integralnu gospodarsku priču. A ona primjerice uključuje razvoj OPG-a s jasnim, sigurnim odredištem plasmana proizvoda, baš kao što svi ti procesi moraju potaknuti i demografsku obnovu. Pa vi u Lici ne možete za neke od najavljenih megaprojekata ni teoretski pronaći radnu snagu! S druge strane, moralo bi se poticanjem razvoja poljodjelstva i prerađivačke industrije postići to da se sve proizvedeno plasira putem navedene dvije super snažne županijske destinacije – NP Plitvička jezera i Novalje. Tvrdim da danas, posebno kad govorimo o nacionalnom parku, to ni izbliza nije slučaj.

On u dobrim sezonama ima i do dva milijuna posjetitelja. Neviđen je to potencijal za plasman autohtonih proizvoda, što danas ni izbliza nije slučaj, što se danas događa u tragovima. Turizam je naprosto dio cjelokupne priče nekog područja. Ponavljam, nema ličkog turizma bez pomoći države s ulaganjima u njegovu infrastrukturu. No u tome ponekad griješimo, to ne trebaju biti ekstremno skupi megaprojekti, nego politika manjih, realnih ulaganja. I da završim sa skijanjem.

Krenemo li od osobe koja je za takav vid rekreacije, turno skijanje primjerice, zainteresirana, ulaganja u opremu su znatno manja nego kad je riječ o alpskoj varijanti. Najviše oko tisuću kuna. Jednako tako, da bi se na nekoliko ličkih destinacija, a u tome je trenutno aktivan sustav u čijem je vlasništvu i ZIP line »Pazi medo« nedaleko Vrhovina, razvilo mogućnosti za višemjesečno zimsko bavljenje takvim sportom, potrebna su sasvim mala, korektivna ulaganja. Krenemo li tim putem, negdje ćemo stići. »Zabavljamo« li se samo s projektima što »glume« velike zimske destinacije u alpskom području, zauvijek ćemo ostati ukopani u mjestu, u nesrazmjeru želja i mogućnosti njihove realizacije, zaključio je Radošević.

Potencijal Vrhovina

​Na pitanje o lokaciji koja trenutno u Lici pokazuje odgovore najsličnije njegovim razmišljanjima, odgovorio je – Vrhovine.

– Iako samo središte mjesta ni najmanje ne budi razloge za optimizam, sve ono što se radi na području te općine a nalazi se na samom dodiru s teritorijem NP Plitvička jezera, ukazuje da će se tamo dogoditi turistički procvat. Uz ZIP line tu je i sasvim dobro popunjeni glamping resort, istaknuo sam i skijanje. Kad bi se dodatno razvila OPG scena s gastronomskom ponudom, to bi bilo to – prvi korak u optimalnoj turističkoj prezentaciji Like, zaključio je Radošević.
Je, na neki nam je način srušio uvodnu tezu, ali je s druge strane ukazao na vrlo jasan smjer razvoja turizma koji ima šanse rasti. Ovako, kako se čini, ipak je siječanj, unatoč porastu od 21 posto u noćenjima što je razveselilo analitičare HTZ-a, bio samo jedna lijepa, idilična epizoda u nečemu što bismo mogli nazvati permanentnim – zimskim snom. Like, kraja koji se stalno ističe kao ono nešto što će uskoro, ma baš ove godine postati – hitom.

A to nešto nikako ne dolazi. Kako nam se čini, TZ ličko-senjska nudi optimalnu polaznu osnovu. Bi li onda ipak bilo pametno da planeri turističkog razvoja konačno osluhnu razmišljanje baze. Jer dokle god smjer bude suprotan, do realizacije će teško doći. A zimski će se san tek povremeno, kad se idealno »poklope« sve sastavnice, donijeti – kratkotrajan bljesak.