NOVI ŽIVOT

Preselili iz Zagreba: Lika je »El Dorado« za one koji imaju ideju i ne bježe od posla

Marin Smolčić

Katalinići su u Mezinovcu iznajmili kuću i mnoštvo zemlje koja nije obrađivana godinama. I tako dok jedni uporno napuštaju Liku s opravdanjima kako se na zemlji ne može živjeti, drugi joj hrle želeći živjeti u skladu s prirodom



PERUŠIĆ – U Lici su svi već pomalo umorni od depresivne atmosfere koju najčešće stvaraju mladi ljudi. Iako su mnogi od njih uspješno završili školovanje na Veleučilištu »Nikola Tesla« u Gospiću, posla ipak nema.


U najboljem slučaju rade kao konobari, dostavljači, vozači, trgovci… Procjenjuje se kako je Liku unatrag dvije godine napustilo gotovo tri tisuće mladih ljudi. Osim u velikim hrvatskim gradovima većina njih su bolju sutrašnjicu potražili u Njemačkoj, Austriji i Irskoj. Junak ove priče učinio je obratno!


Tibor Katalinić je sa suprugom i troje djece nedavno odlučio napustiti zagrebački asfalt i s obitelji »pustiti korijenje« u Lici. Kako nam je rekao, puno je razloga za to. Tibor je stručnjak za video nadzor koji će ugraditi u novi nadvožnjak što se gradi iznad željezničke pruge kod Studenaca, na dionici ceste Studenci-Sklope za buduću HE »Kosinj 2«. A ostali razlozi?




– Odlučili smo se iz zagrebačke Dubrave preseliti u selo Mezinovac kraj Perušića. Imamo troje djece, četvrto je na putu i uvjeren sam da će se roditi u gospićkoj bolnici. Osim toga, moji korijeni potječu iz Like pa sam odlučio pojačati te korijene i vratiti se tamo gdje je moja loza nikla.


Svi smo se zasitili grada, nesnosne buke, vreve, prljavštine i svega toga. Posao koji radim omogućio nam je dolazak u Liku i život van velikog grada. Moja supruga vodi drugu firmu koja se oslanja na biljnu medicinu, čajeve i ljekovito bilje. Sve što radi je potpuno ekološki čisto, a Lika je jedna velika ekološka apoteka, pojasnio nam je Tibor.


Katalinići su u Mezinovcu iznajmili kuću i mnoštvo zemlje koja nije obrađivana godinama. Trenutno su u pregovorima kako bi to imanje kupili. I tako dok jednu uporno napuštaju Liku s opravdanjima kako se na zemlji ne može živjeti, drugi hrle ovamo uvažavajujući prirodno okruženje ovoga dijela Hrvatske živeći u skladu s prirodom i njezinim univerzalnim načelima. Kao u onoj staroj »svako zlo za neko dobro!«



Da bi ukazali koliko je svaki stanovnik važan za Liku pozabavit ćemo se statistikom – povijesni podaci govore kako je do unazad sto godina u Lici živjelo oko 200 tisuća ljudi. Bavili su se uglavnom poljoprivredom pa se tada bukvalno ratovalo za svaki komadić pašnjaka ili oranice. Lika se tada napuštala zbog pomanjkanja poljoprivrednih površina.


U Lici sada živi tek nešto više od 30 tisuća ljudi. Poljoprivrednih površina danas ima napretek pa je Lika postala rijetka »zelena pustinja«. Ličku zemlju danas najbolje koriste poljoprivredni »alkemičari« koji i na tuđu zemlju ubiru pozamašne državne poticaje.


Na djedovini su ostali tek rijetki mladi ljudi koji su se uz tradicionalne grane poljoprivrede prihvatili nekih novih ratarskih kultura. Tako se u Lici vrlo uspješno uzgaja lavanda, maline, kupine, godži, aronija, borovnice… Ekološki čisto tlo, zrak i voda koji su kao Bogom dani postaju sve traženiji aduti za ljude koji ne bježe od posla.