GOSPIĆ Mihael Miletić (11) je po svim referencama prototip uspješnog sportaša: inteligenntan, radoznao, druželjubiv i neumoran. Od kad zna za sebe ovaj dječak živi za nogomet.

Njegovoj neizmjernoj ljubavi priklonili su se otac Duško(39), mama Darija i stariji brat Luka(13). Usporedo s prvim koracima Mihael je naguravao loptu i pokazivao izuzetno zanimanje za nogomet, „najvažniju sporednu stvar na svijetu“.

Svi koji su pomalo sumnjali kako će polaskom u školu ta ljubav nestati, ili se malo smanjiti, na sreću su se prevarili jer je Mihael nastavio igrati s još više strasti, dok je istovremeno postao odličan učenik.

O sklonosti dječaka prema nogometu mnogi su rođaci, susjedi i prijatelji obitelji Miletić znali govoriti kako je samo riječ o prolaznoj dječačkoj ljubavi koja će ubrzo nestati s godinama.

Na sreću, prevarili su se jer je nogomet ubrzo postao meritum dječakovog života. S obzirom na kratku, ali izuzetnu biografiju mlađega sina, riječi tate Duška zvuče pomalo nevjerojatno.

– Mihael je počeo ozbiljnije trenirati nogomet s 5 godina. Njegov prvi klub bio je NK „Gospić ’91.“, a njegov prvi trener bio je Ivan Grivičić, sportaš koji je na Mihaela dodatno prenio strasti ovoga sporta.

Tako je naš Mihael godinu dana trenirao i u NK „Zadar Nova“. Trenutno trenira i igra u HNK Rijeka. Upravo je ovih dana odigrana prva službena utakmica kada su dječaci Rijeke pobijedili ekipu NK Grobnik. Mihael je pri tome zabio četiri gola, u jednom je asistirao, ponosno ističe tata.

Od prvih nogometnih koraka do danas malo tko spominje odricanja obitelji. To se valjda podrazumijeva. Dok je trenirao u NK „Gospić ’91.“ otac je Mihaela vozio na treninge na stadion udaljen oko tri kilometra od kuće u naselju Jasikovac.

Sve je to bila šala mala kada su treninzi nastavljeni tri puta tjedno u Zadru. Sada se priča promijenila i Duško vozi Mihaela tri puta tjedno u Rijeku.

– U Rijeku i natrag tjedno prevaljujemo oko 1.200 kilometara, svaki put po 400 km dnevno, plus odlazak na utakmice. Ništa nam nije teško, to je ljubav za koju kao otac uvijek moram naći vremena i novca za put.

Kada spominjemo zaslužne ljude koji su dali ogroman trud za Mihaelov uspjeh moram spomenuti Gospićanina Ivana Grivičića koji je nekada igrao u Hajduku. Ponavljam da je od Mihaelove pete godine na dječaka prenosio svoje znanje i ljubav prema nogometu.

Velika prekretnica u nogometnom smislu bio je trener Antonio Perica iz Zadra koji drži školu nogometa u Zadru. Taj uspješni trenerski niz sada je nastavljen u Rijeci gdje ga trenira Đulio Staver.

Prvotni plan je bio da ga u Rijeci vide i onda u osmom razredu prime u uzrast skauta. Međutim, čim su vidjeli kako Mihael igra odmah nam je rečeno da on ostaje u klubu, kazuje nam otac Duško.

Dok razgovaramo Mihael se ne upliće u razgovor. Sluša i odobrava očeve riječi. Javlja se na izravna novinarska pitanja. Jedno od njih vezano je uz prijem u HNK Rijeka, je li bio kakvih nesuglasica ili problema.

– Sve je super. Odlično sam primljen među vršnjacima i odraslima. Školu nisam zanemario i od početka školovanja do danas imam sve petice.

Nogometni uzor mi je Ivan Smolčić iz HNK Rijeka. Igrao je nekada ovdje u Gospiću i nadam se da ću i ja jednoga dana biti dobar nogometaš.

Treba samo trenirati, a meni ništa nije teško kada volim nogomet, iskreno govori Mihael Miletić, dječak koji je svoje snove već pretočio u stvarnost.