Janjačka Kosa

Janjče – selo koje nestaje tipičan je primjer ličke demografske tragedije

Marin Smolčić

foto: Marin Smolčić

foto: Marin Smolčić

U Janjču je do nedavno živjelo 50-ak ljudi. S vremenom su stari pomrli, a mladi se iselili. Tipična demografska tragedija Like. Između dva svjetska rata u selu je bila i zgrada Žandarmerije. Danas je ostala jedino ruševina.



U perimetru oko predjela što se i danas službeno naziva Janjačka Kosa u općini Perušić, u ove zimske dane dim se vije iz svega pet kuća. Jedino iz dimnjaka sela Janjče. Janjačka Kosa ostala je samo toponim na nekadašnji zemljovidima, više kao dokaz da je ne tako davno, na toj vapnenačkoj visoravni bujao život sa više od 300 duša, radila je seoska osnovna škola, događala se sijela i prela, pjevalo, plesalo i pomno čuvali narodni običaji. Janjci i ovce s ovog područja oduvijek su bili poznati po vrhunskom okusu mesa, za što je svakako najzaslužnija planinska ispaša i besprijekorno čist okoliš.


Danas u pustu Janjačku Kosu tek ponekad dođu lovci i vlasnici šume da bi posjekli koji preostali kubik kržljavih hrastova što su preživjeli lopovske pohode. Ondje danas nema živog stvora. Na tom širokom području ljudi žive jedino u selu Janjču. Jedan od njih je Milan Ćutić koji će ovih dana napuniti 60 godina.


Milan Ćutić, snimio Marin Smolčić


Milan je umirovljeni dragovoljac Domovinskog rata. U Janjču ga redovno obilaze supruga Marijana i djeca koja zbog posla žive u Ličkom Osiku. I danas su mu došle u pohode. Iako je stalno u pokretu, Milanu je ovih dana pomalo dosadno.




– Nahranim kokice, brinem o imanju i čekam proliće, da se malo ovrimeni i da mogu nešto raditi. Imao sam 13 kokica, ali ih je jedne noći nešto masakriralo: njih sedam je nešto pridavilo. Valjda lasica ili kuna. Zvijer se samo napila krvi, a mesa nije kušala, žali nam je Milan kojemu je u vrijeme dosade cigareta jedina strast.


U Janjču je do nedavno živjelo 50-ak ljudi. S vremenom su stari pomrli, a mladi se iselili. Tipična demografska tragedija Like. Između dva svjetska rata u selu je bila i zgrada Žandarmerije. Danas je ostala jedino ruševina.


“Nisu ni vukovi benasti”


Ekipa Novog lista zadnji je puta pohodila Janjačku Kosu prije 20-ak godina. Tada su vukovi poklali 28 ovaca obitelji Obućina. Vučja gozba se bazirala jedino na klanju jer je u tom orgijanju pojedeno svega nekoliko kilograma mesa jednog janjeta. Sve su ostale ovce bile gotovo netaknute, osim prepoznatljivih tragova vučjih očnjaka na vratovima. Pitamo Milana za haračenje vukova danas.


foto: Marin Smolčić


– Nisu vukovi benasti pa da idu tamo di nema ovaca i divljači. Nekidan sam obišao Janjče u velikom krugu. Vidio sam u snigu samo jedan vučji trag. Nema ovaca, malo je pasa, nema puno ni divljači. Što će onda vukovi ovuda prolaziti? Nedavno se sve ovdje orilo od vučjeg zavijanja i poziva tih zvjeri u lov. Nema hrane pa nema ni vukova, rezignirano dodaje Milan.


Živi u Janjču jer ne želi zatrti uspomene na svoju mladost i djetinjstvo kada ih je u toj kući živjelo sedmero, roditelji i petero djece.


– Jedva čekam proliće i prve radove. Svake godine kosim naše livade. Da trn i šikara sve ne preuzmu. Sijeno poklanjam prijatelju iz Perušića. Šteta je jer su ovdje livade škrte, ali je trava vrhunska. Što bi se reklo “čuvam svoje ognjište”. Da se ne zatre trud naših predaka koji su sve ovo s mukom stvarali, otimali kamenu svaku brazdu i komadić livade. Danas u Janjču jedna kuća drži nešto ovaca. Imaju dobre pse pa vukovi zaziru. A do nedavno je svaka kuća držala mnoštvo blaga.


Raj bez vode


U predio Janjačke Kose je još prije 50-ak godina došla struja, asfaltirana je cesta, tu je i telefon. Milan nastavlja:


– Nemamo vode jer se općini Perušić svakako ne isplati kopati po ovom kamenju da bi pet kuća dobilo vodovod. Svi imamo cisterne i hidrofore. Za sanitarije, higijenu, za oprati suđe, zaliti vrt…


foto: Marin Smolčić


Stara pjesma kaže “oj Janjče selo pokraj vode, u tebi su cure ko jagode”! A vode je ovdje uvijek bilo samo u šternama i lokvama. Na 500-tinjak metara zračne linije od Janjča nalazi se poznato odmorište Janjče smješteno s obje strane na A-1. Privatni automobili zaposlenika na nadvožnjaku nedaleko od odmorišta svjedoče o dolasku radnika na posao. Dok se ondje po ljeti fluktuacija turista i putnika broji u tisućama, istodobo skromno Janjče diše zadnjim uzdasima tipičnog ličkog sela u nestajanju. Kao paradigma jednog trenda koji je zadnjih desetljeća zahvatio cijelu Liku. Nažalost, i puno šire.