SENJ U organizaciji Gradskog muzeja Senj, Središnjeg ureda za Hrvatske izvan Hrvatske te Hrvatske matice iseljenika u senjskom Muzeju otvorena je izložba kipara  i slikara Ivana Vukušića.

Ispred domaćina prisutne je pozdravio  ravnatelj Gradskog muzeja Senj Vedran Tomljanović, a kustos Josip Vukelić dao je kratki osvrt o djelima umjetnika Vukušića. Otvorenju su prisustvovale i  voditeljica Hrvatske matice iseljenika – Podružnica Rijeka   Renata Garbajs i unuka umjetnika Ivana Vukušić koja je i otvorila izložbu.

Foto D. PRPIĆ

 Životopis hrvatskog umjetnika i iseljenika Ivana Vukušića vodi  od njegovog rođenja u malom mjestu Živi Bunari kod Jablanca, 18. prosinca 1922. godine, do velikih europskih gradova, Beča, Pariza, Rima i Düsseldorfa u kojima je živio i stvarao svoja umjetnička djela.

Ivan sa svojim roditeljima   1941. godine seli u Zagreb gdje pohađa gimnaziju. Godine 1946. upisuje Strojarski fakultet i nakon studija prihvaća posao nastavnika matematike, a 1950. počinje se baviti kiparstvom. Ta čežnja za kreativnošću, za pjesništvom, za oblikovanjem stvarnosti bila je toliko jaka da  1952. godine napušta poziv nastavnika i izrađuje prve kiparske radove, portrete  Vinka Kolara i Nikole Matanića. Godine 1954. njegov kiparski talent dolazi do punog izražaja kada stvara  portret pjesnika Frane Alfirevića i to je jedan od najboljih portreta hrvatskog kiparstva.

Foto D. PRPIĆ

Tijekom sljedećih godina Ivan Vukušić stvara petnaestak  portreta od kojih 1955. godine uspješno ostvaruje  i lik pjesnika Tina Ujevića, a 1957.g stvara brončano poprsje dr. Ivana Ribara koje je postavljeno pred njegovom rodnom kućom u Vukmaniću.

Ivan Vukušić nije pohađao Akademiju likovnih umjetnika, ali je imao prirodan osjećaj za volumen, za dimenziju te za portrete u glini i u bronci.   S osjećajem za monumentalnost Vukušić 1957. godine izrađuje brončanu kompoziciju, veliki spomenik Tri mornara – Na vječnoj straži koji  stoje i gledaju u more, a spomenik je postavljen 1958. godine u Senju. Iste godine Ivan Vukušić odlazi u Beč na studijsko putovanje, zatim nastavlja u Pariz i u Rim gdje stvara daljnje dvije godine. 1961. godine vraća se u Hrvatsku i stvara brončanu figuralnu kompoziciju „Pieta“ koja je postavljena u Jablancu, a   stvara i portrete Nikole Tesle, dr. Jonkea, Augusta Šenoe, violiniste Zlatka Balokovića , dr. Jerkovića, Otta Antoninija i drugih.

Foto D. PRPIĆ

Godine 1967. ponovo odlazi u   Düsseldorf te počinje slikati radove u ulju,  a primjerice  naslikao  je i portret njemačkog književnika Hermana Hessea, te uljani rad Djevojka s gitarom, Jahačica i mnoge druge te oko tisuću akvarela kristalno jasnih boja. Izlaže u galerijama u Düsseldorfu, u konzulatu u Bonnu i na brojnim drugim izložbama. Umro je 1981.g. , a sahranjen je na zagrebačkom groblju Miroševac.

Otvorenje  je uveličala pjesma ženske klape Senjkinje, izložba je prodajnog karaktera, a u Senju se može razgledati do 22. listopada 2026.

Foto D. PRPIĆ