Minulu manifestaciju „Dan sira & krumpira“ pamtićemo po dobru, po mnoštvu izlagača, bogatstvu njihove ponude, etno-štihu koji se temeljio na brojnim suvenirima, delicijama, uporabnim predmetima, obilju voća i povrća, gljivama, ljekovitim preparatima, kao i bogatstvu sadržaja što su ih iznjedrili vrijedni Ličani i Ličanke.

Naravno, bilo je u Lovincu i izlagača izvan Like čiji su nastupi dodatno obogatili i pospješili ovu bogatu manifestaciju.

Nastup članova Zavičajnog društva Sinac iz Zagreba bila je svojevrsna kruna lovinačke etno priče. Iako su stalno nastanjeni u Zagrebu članovi ove družine već 43 godine ljubomorno čuvaju i promiču posebnost kulturne ostavštine Sinca i Gacke doline.

Više o svemu rekla nam je Anamarija Bogdanić-Vlašić, predsjednica Zavičajnog društva Sinac iz Zagreba.

– Naše Zavičajno društvo čine 34 aktivna člana, s istim ciljem: čuvanje i promicanje tradicijskih napjeva, običaja i glazbe našega zavičaja.

Zadnji nastup održan u Lovincu bio je odlično primljen jer smo već godinama u dobrim i korektinim odnosima s načelnikom Općine Lovinac Ivanom Miletićem, kao i s brojnim mještanima toga kraja.

Tijekom izvođenja programa pjesmom su nas podržali brojni nazočni izlagači i publika. Mi smo iste večeri već nastupili u Centru za uzgoj autohtonih vrsta riba i rakova u Ličkom Lešću, na izvoru rijeke Kostelke, gdje je održana fešta u čast knedli.
Zavičajno društvo Sinac nastupilo je gotovo u cijeloj Hrvatskoj, kao i u mnogim dijelovima Europe: Mađarskoj, Austriji, Slovačkoj.

Posebno smo toplo primljeni kod Gradišćanskih Hrvata. U vrijeme turske najezde mnogi su naši preci morali potražiti spas izvan zavičaja pa su tako starinske običaje i govor zadržali do danas i prepoznatljivi su posvuda, govori nam ova zagrebačka ekonomistica, tamburašica u Zavičajnom društvu Sinac.

Čija je pjesma?

Dugi niz godina postojali su povremeni antagonizmi oko banalnog razloga: neki mještani susjednih sela Sinac i Ličko-Lešće sporili su se oko dijela teksta stare pjesme „Lipoj naše Sinac selo“, pri čemu su neki Lešćarani tvrdili kako se originalni tekst pjesme odnosi na Ličko-Lešće. Ovaj banalni prijepor pojasnila nam je Anamarija.

– Po staroj tradiciji čini se da su ovu pjesmu u Gacku dolinu odavno donijeli naši preci, kosci koji su radili u okolici Zagreba. Ta pjesma je starinska, divna, ljubavna i zapravo pripada svima nama. Stoga je sasvim nevažno koje ćete ime sela spominjati, uvjerena je Anamarija.

Sinac i Ličko Lešće razdvaja jedino neumorna rijeka Gacka. Sve ostalo je toliko slično i prepoznatljivo da mještane nije mogao razdvojiti niti banalni sadržaj starinske pjesme.