KASTAV – Stara gradska vijećnica na Lokvini ugostila je zanimljiv kulturni i znanstveni događaj. Na poziv predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Kastvu, mr. sc. Branka Kukurina, u grad je stigao dr. sc. Ivan Botica, istaknuti stručnjak sa Staroslavenskog instituta u Zagrebu, kako bi javnosti predstavio tri tršćanska glagoljska pisma iz 16. stoljeća.

Ovi dokumenti, pronađeni u tršćanskim arhivima, daleko su više od običnih “starih papira”. Oni predstavljaju ključne dokaze o tome kako je Kastav funkcionirao prije 500 godina. U 16. stoljeću glagoljica nije bila samo pismo crkvenih knjiga, već živo sredstvo komunikacije u administraciji i trgovini na području Istre i Kvarnera. Pisma svjedoče o intenzivnoj vezi Kastva i Trsta, tadašnjeg moćnog trgovačkog središta. Pretpostavlja se da dokumenti govore o pravnim poslovima i posjedima, komunikaciji kastavskih kapetana i općinara s tršćanskim plemićima kao i o visokoj razini pismenosti i organiziranosti tadašnje kastavske zajednice.

Botica je vodeći hrvatski medievist, čiji je fokus na povijesti institucija i glagoljske pismenosti. Njegov stil rada prepoznatljiv je po tome što ne interpretira samo tekst, već i širi društveni kontekst – otkrivajući tko je kome pisao, zašto, te što ti zapisi govore o svakodnevici “malog čovjeka” tog doba.

– Pronaći nove dokumente iz 16. stoljeća u stranim arhivima, ovaj put u arhivama Trsta, uvijek je znanstvena senzacija, a za Kastavce je ovo dodatni kamenčić u mozaiku dokazivanja drevne autonomije i kulture, istaknuto je Botica na predstavljanju.

Slavenima je prvo i najstarije pismo – glagoljica. Ona nije nastala sama od sebe kroz dugo vrijeme. Nju je izmislio jedan čovjek s jasnim ciljem, Konstantin, koji je poznat ka sveti Ćirila. Zanimljivo je da je on bio Grk iz Soluna koji je savršeno razumio slavenske jezike. U 9. stoljeću bizantski car je poslao Konstantina i njegovog starijeg brata Metoda u veliku misiju među slavenske narode. Konstantin je osmislio potpuno nove znakove kako bi Slaveni mogli zapisati svoje molitve i knjige. Dok se ćirilica kasnije polako razvijala iz grčkog pisma, glagoljica je bila pravi autorski projekt. Nakon 12. stoljeća glagoljicom su se nastavili služiti samo Hrvati. Prilagodili su je sebi stvorivši tako novi tip glagoljice poznat kao uglata ili hrvatska glagoljica. Osim hrvatskoga crkvenoslavenskoga, glagoljicom se bilježio i starohrvatski jezik, većinom čakavsko narječje.

Kastavci se žale na Grobničane

U središtu predavanja bila su tri pisma nastala u prvoj polovici 16. stoljeća u Kastvu. Jedno je iz 1503., a dva iz 1546. godine. U njima predstavnici grada Kastva pišu pripadnicima obitelji Thurn, koji su u to vrijeme bili i predstavnici habsburške vlasti i vlastelini i vjerovnici. Pisma su napisana hrvatskim jezikom na glagoljici, a upućena su u Gradišku u Furlaniji. Ta činjenica pokazuje da uporaba hrvatskog i glagoljice nije bila prepreka ni u komunikaciji sa strancima u inozemstvu jer su primatelji imali prevoditelje koji su ih mogli protumačiti. Sadržaj pisama također je zanimljiv. U najstarijem, iz 1503. godine, Kastavci se žale da im susjedi iz Grobnika upadaju na teritorij u krivolovu na srne. Ta je epizoda izazvala smijeh prisutnih jer, kako je primijećeno, neke se stvari kroz stoljeća malo mijenjaju. Druga dva pisma iz 1546. odnose se na financijske odnose s grofom Nikolom Thurnom. U njima Kastavci mole odgodu otplate duga, a u najmlađem pismu i djelomičan oprost obveze.

Priča o glagoljskim pismima započela je krajem 2018. godine kada je Marko Šare, istaknuti član hrvatske zajednice u Trstu, upozorio Boticu na nekoliko pisama pisanih glagoljicom koja se čuvaju u Državnom arhivu u Trstu. Šare je tada u Zagreb donio djelomičnu transliteraciju triju pisama i njihove snimke. Botica je početkom 2019. dopunio i ispravio transliteraciju te planirao sa Šarom objaviti znanstveni rad. Plan je, međutim, ostao neostvaren, a Šare je u listopadu 2021. preminuo od posljedica COVID-19. Potaknut time, Botica je u srpnju 2022. otputovao u Trst kako bi pronašao izvorne dokumente. Pisma su dio arhivskog fonda plemićke obitelji Thurn i Taxis, koji se nekoć čuvao u Devinu (Duino), a krajem 20. stoljeća premješten je u tršćanski Državni arhiv. Nakon trodnevne potrage i uz pomoć arhivskih djelatnika pronađena su upravo ona pisma koja je ranije evidentirao Šare.