Tadašnji časnik Pajo Brkljačić bio je jedan od zapovjednika obrane Gospića i sudionik Domovinskog rata do pobjedonosne Oluje“. U rujnu 1993. godine bio je na bojišnici nadomak kanadskih snaga.
Većina kanadskih medija opetovano su prenosili tekstove posvećena zbivanjima u Medačkom džepu iz rujna 1993. godine. Tamo su na prilazu sela Divoselo u to vrijeme bile stacionirane snage Kanadskog bataljuna UNPROFOR-a i razdvajale hrvatske snage i srpske paravojne postrojbe. Prema kanadskim tvrdnjama njihove mirovne snage oružano su se sukobile s Hrvatskom vojskom. U toj nepostojećoj bitki Kanađani su navodno ubili 32 hrvatska vojnika. Povratkom u Kanadu te su godine mnogi časnici dobili visoka vojna odlikovanja za „herojsku borbu i profesionalizam.
„Whiskey je kriv za sve“!
Tadašnji časnik Pajo Brkljačić bio je jedan od zapovjednika obrane Gospića i sudionik Domovinskog rata do pobjedonosne Oluje“. U rujnu 1993. godine bio je na bojišnici nadomak kanadskih snaga.
-Bio sam u to vrijeme pridodat u ime Zbornog mjesta Gospić sa svojih 30 vojnika kod Divosela. Hrvatska strana tada, niti kasnije, nije s Kanađanima vodila nikakve borbe. Već sam čuo informaciju o naša 32 poginula vojnika. Gospić je mala sredina pa bi bilo nemoguće da se za takvu tragediju nebi čulo. To je plod kanadske mašte, vjerojatno uz pomoć whiskeya kojega su nemilice trusili. Kanađane se može jedino svrstati na stranu agresora jer su s njima bili u odličnim odnosima. Ponavljam i kategorički tvrdim: U operaciji „Medački džep“ nije bilo nikakvih borbi s bilo čijim snagama UNPROFOR-a, tvrdi Pajo Brkljačić, danas predsjednik Kluba 118. brigade ZNG Gospić.
„Učini pravu stvar“
Neumorni Kanađani pripremaju snimanje filma s ‘istinom’ od Medačkom džepu i za taj projekt već skupljaju novac na platformi Gofundme. Za pisanja scenarija pokušavaju prikupiti 10 tisuća dolara. Film će se zvati „Učini pravu stvar“ i s obzirom na dosadašnje objave o bitki koje nije bilo, može se samo pretpostaviti u kakvom svjetlu će biti prikazani hrvatski branitelji. Kada se progovori o Medačkom džepu, odnosno o hrvatskoj vojno-redarstvenoj operaciji “Džep ’93”, koja je munjevito izvedena u okolici Gospića u rujnu 1993. godine, Kanađani je najčešće spominju tako da se dobije dojam kako je bila riječ o nekoj hrvatskoj zločinačkoj operaciji kojoj je bio cilj etničko čišćenje prostora, a sa kojeg su Gospić i okolna mjesta bila pod topničkom torturom pune dvije godine.
O ovoj vojno-redarstvenoj operaciji posebice se dosta pisalo kada su za zločine po zapovjednoj odgovornosti svojedobno optuženi generali Janko Bobetko, Mirko Norac i Rahim Ademi. I godinama se tako o Medačkom džepu piše i govori, a da se zapravo prave informacije o toj operaciji najčešće ne ističu.
U ovome krivnju svakako imaju i hrvatski mediji, ali i vanjska politika jer se tek povremeno moglo čuti i pročitati kako Kanađani besramno lažu. Tiskana je i knjiga dvojice Kanađana, Scotta Taylora i Briana Nolana pod naslovom “Tested mettle”, o ovoj „nadljudskoj borbi Kanađana u Lici“, a da na te izmišljotine nije reagirala hrvatska službena politika unatrag gotovo 30 godina.
Kanađanima je osobito važno stvarati vojno-domoljubnu sagu o nepostojećoj „najvećoj pobjedi kanadskih vojnika nakon Korejskog rata“. Iako su neki časnici Kanadskog bataljuna mirovnih snaga već opovrgnuli teze o nepostojećoj borbi Kanađana i Hrvata kod Divosela 1993., Odbor kanadskog parlamenta je proveo 1998. istragu o navodnom okršaju kod Gospića da bi 2002. za “iznimno služenje kanadskih snaga u vrijeme sukoba pod izravnom vatrom” odlikovao cijeli pješački bataljun iz Medačkog džepa!
Na ove vijesti već su se oglasili neki gospićki branitelji. Kako ističu „iskreno se nadaju da Kanađani svoju izmišljotinu neće snimati na autentičnim lokacijama kod Gospića jer im tada neće zbog povijesne istine to dopustiti“!!!
