ČABAR – Ivan Janeš, dugogodišnji predsjednik čabarskog ogranka Matice hrvatske, čovjek je uz kojeg se vežu najveći uspjesi razvoja kulture na čabarskom području. Upravo zahvaljujući njemu područje Čabra u protekle je 34 godine na razini svih hrvatskih ogranaka Matice hrvatske steklo izniman ugled, a način na koji su čabarski »matičari« radili trebalo bi, smatraju mnogi, preslikati i na druge goranske sredine, želi li se sačuvati povijest i tradcija ovog dijela Hrvatske. Upravo stoga s prof. Janešom, koji je 2023. godine dobio županijsku nagradu za životno djelo, razgovaramo o goranskoj kulturi jučer, danas i sutra, a razgovor počinjemo pitanjem što je njega i njegove kolege motiviralo da devedesetih obnove rad Matice hrvatske u Čabru.

– Motivacija je proizašla iz povijesti Matice hrvatske u čabarskom kraju. Da se prisjetimo, iskazivanje hrvatskog domoljublja u čabarskom kraju vjerojatno je započeto s Petrom Zrinskim, tadašnjim vlasnikom ovog kraja. Otvaranjem čabarske željezare on je omogućio razvoj ovog kraja. Zbog toga nije čudno što je već 1842. godine sedam podupirućih članova Matice ilirske bilo iz čabarske gospoštije. U prvim izvještajima Matice hrvatske iz 1877. godine zabilježen je 21 aktivni član. Od tada je Matica imala uporište u čabarskom kraju i pristaše među stanovnicima. Članovi Matice hrvatske zaslužni su za osnivanje hrvatskih čitaonica i glazbenih društava u Čabru, Gerovu, Prezidu, Plešcima i Tršću.

Buđenje od 1967.

Od 1941. godine pa sve do 1970. godine nisu zabilježene neke aktivnosti Matice u čabarskom kraju. Novo buđenje Matice hrvatske u Čabru počelo je 1967. kada je potaknula donošenje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, Matica hrvatska postala je jedan od nositelja političkih ideja Hrvatskoga proljeća. Tijekom 1971. godine bujala je i razvijala se Matica hrvatska. U jesen 1971. godine u Čabar je došao dr. Ljudevit Jonke, tadašnji predsjednik Matice hrvatske, koji se poznavao s profesorom Miljenkom Bilenom, tada nastavnikom u čabarskoj gimnaziji. Dr. Jonke je dao upute za osnivanje ogranka i preporučio da delegacija iz Čabra ode na osnivačku skupštinu ogranka Matice hrvatske u Ogulin.

Bilo je to doba Hrvatskoga proljeća koje je komunistička vlast brzo pretvorila u zimu, progone i zabrane. Godine 1972. Matica hrvatska je raspuštena, njezina djelatnost zabranjena. Dakako, nakon svih tih događanja nije došlo do osnivanja ogranka u Čabru. Nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine, u studenom, prilikom otvorenja nove školske zgrade u Tršću i Galerije Vilima Svečnjaka u Čabru, prvi put je u čabarskom kraju bila samo hrvatska zastava i hrvatska himna. Pripremajući 350. obljetnicu Čabra u ožujku 1992. godine pok. vel. Jure Turkalj, Ivan Kvesić i ja dogovorili smo osnivanje ogranka u Čabru. Osnivačka skupština održana je 17. lipnja 1992. godine.

Kakvo je tada bilo stanje s kulturom na području Čabra?

– Nosioci skoro svih kulturnih i sportskih aktivnosti bile su osnovne škole i srednja škola. Središte kulturnih događanja su domovi kulture u svim mjestima tadašnje općine Čabar, u njima se prikazuju filmovi, održavaju priredbe i prigodne zabave. Važnost za kulturu je i Knjižnica Čabar. Od društava, nosioci kulture su Limena glazba i dobrovoljna vatrogasna društva po mjestima. U sportu djeluju Nogometni klub Snježnik iz Gerova, Rukometni klub Goranprodukt iz Čabra i Skijaški klub Rudnik iz Tršća.

Program rada

Što su bili glavni ciljevi prije ta tri desetljeća i kako je tekla realizacija?

– Glavni ciljevi istaknuti su u tada usvojenom Programu rada ogranka u kojem je rečeno da je svrha Matice hrvatske promicanje narodnog i kulturnog identiteta u područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i javnog života te skrb za društveni razvitak. Matica hrvatska proučava i njeguje hrvatsku baštinu, skrbi o razvoju i osobitostima hrvatskoga jezika, pomaže i potiče umjetnička i znanstvena nastojanja, organizira znanstvene i prigodne skupove, predavanja, izložbe, tribine. Ogranak Matice hrvatske Čabar posebno će, rekli smo, skrbiti o mjesnim kulturnim i povijesnim osobitostima, kulturnoj baštini, o očuvanju mjesnih govora, o svemu što neku čabarsku sredinu čini posebnom.

Da li ste danas, tridesetak godina kasnije, zadovoljni?

– Svojim radom ogranak Matice hrvatske u Čabru potvrdio se kao vodeća kulturna udruga u našem kraju. Tijekom protekle 34 godine ogranak je izrastao u najvećeg neprofesionalnog izdavača na području Primorsko-goranske županije sa 132 knjižnih izdanja. Deset knjiga dobilo je »Gorančicu«, tri Zlatnu povelju, a dvije Srebrnu povelju Matice hrvatske. No, bilo je tu i puno drugih dobro odrađenih poslova kao što je obnavljanje crkve svete Ane u Malom Lugu, crkve koja je registrirani spomenik kulturne baštine, a potječe iz 17. stoljeća. Uz pomoć Ministarstva za kulturu Republike Hrvatske, potpuno smo obnovili tu crkvu. Pokrenuli dmo obnovu svetišta Majke Božje Svetogorske kod Gerova; započeli istraživanje rimskog obrambenog zida Limes kod Prezida; organiziramo izložbe, koncerte, tribine, predavanja, okrugle stolove i obilježavamo Mjesec knjige, a posebna je priča naše izdavaštvo po kojem smo prepoznati u nacionalnim okvirima i zahvaljujući kojem smo u proteklom razdoblju sačuvali jedno malo bogatstvo naše tradicije i jezika.

Snažan identitet

Kakvo je, po vama, stanje s kulturom na području Gorskog kotara danas?

– Stanje je, rekao bih, zadovoljavajuće, a postojanje i razvoj vezani su uz općine i gradove. Svaka sredina organizira i provodi svoje kulturne programe. Nažalost, nema nekih zajedničkih kulturnih djelovanja za cijeli Gorski kotar. Kulturne manifestacije sve su više u funkciji turizma, što je pozitivno za razvoj ovog vida gospodarstva.

Što bi trebalo učiniti i u kom smjeru raditi da bude bolje?

– Gorski kotar, »zeleno srce Hrvatske«, prostor je snažnog identiteta oblikovanog prirodom, klimom i poviješću. Kultura ovog kraja razvijala se u specifičnim uvjetima planinskog života, gdje su zajedništvo, rad i povezanost s prirodom bili temelj svakodnevice. Danas se Gorski kotar nalazi na prijelazu između očuvanja tradicije i prihvaćanja suvremenih izazova, dok budućnost donosi nove mogućnosti za razvoj kulturnog života. Budućnost Gorskog kotara ovisit će o tome kako će se država nositi s demografskim izazovima, razvojem turizma i očuvanjem prirode. Po meni, mogući smjerovi razvoja vezanog uz kulturu uključuju digitalizaciju kulturne baštine te stvaranje virtualnih zbirki, digitalnih arhiva i interaktivnog muzeja. Kultura mora pri tom biti kao dio autentičnog doživljaja, a ne samo turistička atrakcija. Svakako je nužno i veće uključivanje mladih kroz radionice, edukacije i projekte koji potiču ponos na lokalni identitet. Moramo se okrenuti potpori i razvoju kreativnih industrija – umjetnosti, dizajna, glazbe i filma u goranskom ambijentu te posebno inzistirati na razvoju ekološke kulture te predstavljanju Gorskog kotara kao primjera suživota čovjeka i prirode. Ako se tradicija i suvremene mogućnosti uspješno povežu, Gorski kotar može postati primjer kako mala sredina stvara snažnu i održivu kulturnu budućnost – zaključio je prof. Ivan Janeš.

Nematerijalno kulturno dobro najveći uspjeh

Ivan Janeš smatra da je vjerojatno najveći uspjeh rada čabarskog ogranka Matice hrvatske, obnovljenog u lipnju 1992. godine, to što su 2015. godine čabarski govori proglašeni nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske i to rješenjem Ministarstva kulture.

– To je rješenje priznanje svima nama za predan i kvalitetan rad koji traje eto već 34 godine. Dosad smo izdali trideset i jednu knjigu na čabarskim govorima: šest rječnika (dva dječja), komediju, dvije knjige s dramskim tekstom, roman, pripovijetke, tri povijesne knjige, četiri ozvučene e-čitanke i trinaest zbirki pjesama – rekao je Janeš.