Ako je suditi po medijskom praćenju nedavnog dolaska “najdražeg gosta” na proslavu Dana grada Gospića, čini se da se lokalni mediji u tom smislu baš i nisu pretrgli od posla. Svakako im ne treba zamjerati jer je za praćenje svečane sjednice Gradskog vijeća bio naručen novinar iz Zagreba. Iz redakcije u čijem nazivu postoji jedino prefiks Lika, ali koji u Lici nema niti jednog fotografa ili novinara. Ljudi dolaze “po zadatku”, a sve skupo plaća Grad Gospić novcem građana. Ima se, može se! Istodobno u Gospiću postoji šest medija čije ekipe su odlično opremljene i educirane za fotoizvještavanje. Neki su od tih ljudi vrlo cijenjeni u toj branši, hvaljeni i nagrađivani za svoj posao. Odakle onda ideja za posezanjem i skupim plaćanjem medija koji nema pretjerane veze s Likom?

Sjeme razdora u ovom smislu potječe još od vremena bivše gradske vlasti koja se “potrudila” medijski etablirati samo jedan lokalni medij. Povremeno se skupo plaćao spomenuti zagrebački medij s prefiksom Lika. Sve je to ostalo daleko od vremena dok su se, danas opet jaka lokalna politička imena, nekada vezivala u lance ispred spomenika poginulih branitelja u središtu Gospića kuneći se u Domovinski rat i njegove dosege. To su oni isti što su bez trunke sažaljenja raspustali lokalne medije i na cestu slali hrvatske branitelje, što je svakako licemjerje bez presedana.

Lokalna politička imena nekada su bila vezana (osim u lance) uz lokalne medije i nije im tada padalo na pamet potražiti fotografe i novinare sa strane.

Ili je možda “kvaka 22” u činjenici kako Gospić zbog otužnog građevinskog stanja nikada nije jadnije izgledao pa ne bi bilo dobro o tome govoriti i pisati bez “direktive odozgo” dok je “najdraži gost” u gradu? Dok se posvuda pomno pazi da se nakon 15. lipnja sasvim obustave građevinski radovi zbog turističke sezone, to pravilo ne vrijedi za Gospić koji je upravo ovoga ljeta doživio novu raskopanu građevinsku renesansu. I tako već dulje od godine dana.