GOSPIĆ – Proteklih je godina Gospić, kao i mnoga druga mjesta u Hrvatskoj, bio poznat po organiziranju konjske vlake, odnosno potezanja trupaca. Tada su se barem na kratko na Stočnoj tržnici Gospić vraćala prohujala vremena kada je dobar konj bio glavni oslonac u radu po ličkim šumama. Gospićka natjecanja u potezanju trupaca prva su uvela strogu zabranu upotrebe biča ili bilo kakvog drugog kažnjavanja ovih plemenitih životinja. Na tome je prvi ustrajao predsjednik Konjičke udruge Dorat iz Gospića, 59-godišnji Tomica Dundović.

Bez biča

– Konji su isuviše plemenite i pametne životinje. Toliko korisne čovjeku da je na njih grijeh podići glas, a kamo li ih udarati. Drago mi je što smo mi u Gospiću prvi službeno zabranili upotrebu biča. Nas su slijedile i druge udruge i organizatori konjskih vlaka u državi. Pitate me zašto se konjske vlake više ne organiziraju u Gospiću? Unazad nekoliko godina takve su manifestacije zakonom zabranjene u cijeloj Hrvatskoj, govori nam Dundović, ratni vojni invalid, pasionirani ljubitelj konja u čijoj štali ćete naći 22 kobile i dva pastuha pasmine hrvatski hladnokrvnjak. Tomica u razgovoru naglašava detalje po kojima je poznat u cijeloj Lici, ali i mnogo šire.

– Nikad nisam udario konja i volim ih otkada znam za sebe. S tim plemenitim životinjama sam odrastao. K nama su na vlake u Gospić dolazili vlasnici konja iz cijele Hrvatske. Najprije im je bilo čudno što smo odmah napominjali da sklone svoje bičeve jer se konje kod nas nije smjelo tući. Ponosan sam na to što su takav odnos prema konjima preuzele i mnoge druge udruge. Nažalost, mnogim gledateljima su bili dostupni snimci mučenja konja u nekim šumama, gdje su vlasnici i vodiči konja tukli konje i mučili ih dok jadne životinje nisu pale od umora. Da sam ja kojim slučajem zakon, oštro bih kažnjavao takve nehumane pojave.

Vrhunac »lipote«

Konjske vlake u Gospiću održavale su se u kolovozu, bile su i važan turistički događaj, priredbe su imale profesionalnog voditelja, spremne veterinarske timove u slučaju ozljede životinje, redare koji su vlasnicima konja redovno tumačili pravila postupanja s konjima…

– Kada uđem u štalu s moja 24 konja, svakoga zovem po imenu, mazim ih i pazim. Moji konji su čisti, jasle su im uvik pune sijena ili trave, pazim da su napojeni, osobito po liti. Vrhunac lipote u držanju konja je kada ih pustim na livadu da se malo protrče. Još kada kobile uza se imaju malo ždrebe i uče ga kasu – to se ne da s ničim usporediti. Zbog zabrane održavanja konjske vlake mnogi su vlasnici prodali konje mesnicama. To je valjda najgore što se može dogoditi, kategoričan je Tomica Dundović.

Tomica Dundović

Zakon se mora poštovati, samo je pitanje koliko se u rad s konjima razumiju gradski dečki iz Udruge za zaštitu životinja. Ovih ljetnih dana od svuda stižu kritike vlasnicima kućnih ljubimaca koji odlaskom na ljetovanja dojučerašnje maze ostavljaju na ulici gdje gladni i žedni traže spas u kantama za smeće. Uglavnom završavaju u »šinterajima« Veterinarskih stanica, usmrćeni injekcijom. Postavlja se pitanje brine li tko o tome?