Molbu da »otvori« novu rubriku u Goranskom Novom listu nazvanu »Tu sam doma«, čiji je cilj promocija Gorskog kotara i njegovih posebnosti, Crnolužanin Željko Raukar prihvatio je bez oklijevanja. Kako je vrijeme karnevala, nimalo nije bilo teško složiti se što će biti tema ove priče. Pa, Crnoluški pesniki, što drugo!

Dva metra emocije

Toliko o tome što je bilo kad je bilo, a tko je Željko Raukar? Umjetna inteligencija bi vam rekla:

– Željko Raukar je hrvatski novinar i stanovnik naselja Crni Lug, točnije zaseoka Leska, poznat po svom suživotu s prirodom i divljim životinjama u Nacionalnom parku Risnjak. Živi u NP-u Risnjak jedne od rijetkih kuća u selu Leska, smještenom u srcu Nacionalnog parka Risnjak. Njegov dom često posjećuju divlje životinje poput medvjeda, vukova i srna, što redovito dokumentira fotografijama i videozapisima. Veliki je promotor Gorskog kotara. Putem društvenih mreža i medijskih istupa aktivno promovira prirodne ljepote Gorskog kotara. Njegove objave o susretima s medvjedicom i mladuncima ili čoporom vukova često prenose nacionalni mediji. Dugogodišnji je novinar (radio je, primjerice, za Novi list), a svoj identitet usko veže uz povijest i tradiciju kraja u kojem živi. Njegove objave i priče o »zemlji risa, medvjeda i vuka« postale su prepoznatljiv simbol modernog goranskog načina života.

Tako ga vidi UI, a njegova dugogodišnja kolegica i prijateljica, tj. potpisnica ovih redaka vidi ga kao ogromnu goransku snježnu grudu dobrote. Kao čovjeka satkanog od empatije i emocije. Dvometraša čije oči zasuze na svaku tužnu priču. I na sretnu, također. Željko je emotivac od pete do glave, zaljubljenik u svoj zavičaj. U svoj Gorski kotar. Velike gradove poput Zagreba u kojem je studirao, ili pak Rijeke u kojoj je živio i radio, bez imalo dvojbe zamijenio je svojim Crnim Lugom, svojom Leskom. Jer samo jedno mjesto na svijetu zove se dom. Njegov svemir bez imalo nemira su njegova Ilonka, njegova djevojčica s najljepšim imenom – njegova Luga i njegov Crni Lug.

A sad Željko! Uživajte u njegovom predstavljanju crnoluškog pusnog običaja i onih koji ga čuvaju. Uživajte s Crnoluškim pesnikima baš onako kao što to čini i Željko tijekom cijelog svog postojanja.

Ponos

Crnoluški pesniki, jedini zvončari Gorskog kotara, a koji su i zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske, uz Nacionalni park Risnjak, po prestižnom Guardianu jedan od najljepših nacionalnih parkova Europe u kojima se može uživati bez pretjerane gužve posjetitelja, kojem je u Crnom Lugu sjedište, apsolutno najsnažnija su i najdublja kolektivna emocija mještana Crnog Luga i njemu okolnih naselja: Malog Sela, Velike Vode, Bijele Vodice, Jarka i Leske, njihova dragost, radost, ljubav i ljepota kroz vjekove i mijene.

Pesniki su tradicija duga vjerojatno više od dva i pol stoljeća, a u naravi to su mladići odjeveni u šarena odijela, po načelu što šarenija to bolja, posljednjih desetljeća isključivo još neoženjeni, ranije i vjenčani muškarci, koji na glavama imaju također šarene stožaste kape, a na licima zastrašujuće, animalne maske, na lokalnom dijalektu »krabule«, u rukama drvene štapove, a na leđima bučne zvonce, za karneval posuđene od kravica iz kućnih štala.

Pesniki u utorak prije Pepelnice, nakon što su tu noć sve do kasnih sati imali interno razdragano druženje, i, gotovo izrijekom, neprospavanu noć, pod geslom »Živjeli Pesniki« sve od praskozorja obilaze seoska domaćinstva, te s kućedomaćinima ushićeno pjevaju, plešu i podvikuju, tjerajući tako zimu i sve zlo i opačine. Mještani ih pritom daruju pokojim eurom, nekad poodavno darivali su ih suhim mesom, jajima i drugom prikladnom hranom, čime se navečer u mjesnom domu kulture priređuje opća fešta s glazbom i plesom na kojoj su baš svi iz sela te gosti iz cijelog okruženja i šire, zapravo baš svi, srčano dobrodošli. Na fešti Pesniki prisutne muškarce bacaju u zrak, u lokalnom žargonu »šicaju«, a običaj je da se ta nekad i vrlo teška fizička aktivnost nagradi »dupljakom« vina, koje se, zatim raznosi po stolovima, tamo gdje u tom času nedostaje. Tijekom dana pak, dok obilaze selo i zaseoke, Pesniki kontinuirano natjeravaju seosku djecu, te ih, ako ih uspiju uhvatiti, namažu snijegom ili zaliju vodom, što također ponekad znaju učiniti i odraslim namjernicima…

Fešta Pesnika pak nije završena na njihov dan, dapače, ona se tradicionalno nastavlja i idući dan, uvijek u susjednom Malom Selu, suđenjem i kaznom mesopustu, u lokalnom izričaju »Korletu«, koji je kriv za sve loše što se u selu dogodilo prošlih godinu dana; u pravilu suđenje na duhovit i egzaltiran način opisuje događaje koji se možda i nisu trebali niti smjeli dogoditi, a i taj lijep i smiješan dan završava se dokrajčivanjem zaliha od ranijeg dana, također druženjem u domu kulture. Živjeli Pesniki!

Inspiracija

Crnoluški pesniki znaju biti i inspiracija umjetnicima, na priloženim fotografijama su slika Mladena Merkaša, kojoj su motiv Pesniki i njihovo snježno selo, te krpene lutke Pesnika, gospođe Josipe Čop.

Nekad mali Pesniki

Pesniki se vole od malih nogu – jedan naraštaj crnoluških klinaca, tada nižih razreda, a koji su sad već srednjoškolci, sa svojom nasmiješenom učiteljicom Nensi, u područnoj školi Crni Lug, Osnovne škole »Ivan Goran Kovačić« iz Delnica

Suđenje Korletu

Jadnom Korletu sudilo se prije, sudi mu se i sad, što je najgore – sve za tuđe grijehe, uvijek u Malom Selu, nakon procesije koja ga, nekad na zaprežnim kolima i sanjkama, a sad na traktoru ili quadu, doprati iz Crnog Luga.

Crnoluška svadba

Pesnikima od iznimnog značaja uvijek su ‘maškare’ koje ih u stopu prate na svim feštama, glasovita ‘Crnoluška svadba’, (Črnouške per), priređena prije kojih šezdesetak godina, obišla je u vrijeme karnevala sve fešte diljem Gorskog kotara i svugdje bila s radošću i ushitom dočekana!

Pesniki u muzeju

Pesniki su sjajno predstavljeni i u crnoluškom Interpretacijskom centru ‘Skrivena blaga Risnjaka’, a neposredno kraj, u dvorištu, je i prekrasan kip Pesnika, rad akademskog kipara Damjana Kovača.

Ovogodišnji Pesniki

Ove godine Pesniki u svoj tradicionalni pohod Crnim Lugom i njegovim zaseocima idu 17. veljače i to Borna, Noa, Matej, Goran, Željko i Davor, koji su slijeva redom na slici, te još Mateo i Zvonimir; na slici je i uljez, jedan Pesnik od prije četrdesetak godina, autor ovog teksta.

Korištene su fotografije iz osobnog arhiva autora teksta te njegovih Facebook grupa Crni Lug – RETROGRAFIJA i Goranske šanse, te profesionalnog fotografa Marka Gracina, hvala svima koji su izvor tih važnih fotografija.